Svu hranu koja kod konzumacije izaziva osjet “ljutog” teško je svesti pod zajednički nazivnik u smislu djelovanja na zdravlje.
Različite skupine namirnica posjeduju različite molekule i skupine biljnih kemikalija koje izazivaju takve senzacije prilikom konzumacije. Neke od poznatih fitokemikalija su primjerice kapsaicin iz paprike i feferona, alicin iz luka, alicin iz češnjaka. Nadalje, veliki bijeli mesnati korijen hrena bogat je biljnom kemikalijom po imenu sinigrin, hlapivom tvari s karakterističnom pikantnom aromom. Još je takvih primjera u biljnom svijetu, a djelovanje fitokemikalija na zdravlje vrlo je široko i različito, obično se govori o protuupalnim, antioksidacijskim, antimikrobnim i antimutagenim učincima.
Receptori za ljutu hranu
David Julius i njegov tim sa Sveučilišta u Kaliforniji svojim su istraživanjima rasvijetlili neka od „gorućih“ pitanja kada je riječ o uživanju u ljutoj hrani. Važan napredak u shvaćanju ljudske fiziologije napravljen je još prije nekoliko desetljeća kada se proučavao utjecaj morfija na mozak te su otkriveni receptori za morfij i njegove derivate. Znanstvenici su pretpostavili da budući da posjedujemo takve receptore, vjerojatno i u tijelu postoje molekule analogne morfiju.
Pretpostavka je bila točna, uskoro su otkriveni endogeni opioidi, a zajedno s njima i regulatorni sustav kontrole boli. Također, otkriveno je da konzumacija ljute hrane aktivira molekularne mehanizme za bol. Temeljem tih spoznaja, David Julius i suradnici istražili su prirodu receptora kapsaicina – aktivne tvari porijeklom iz čili papričica i feferona odgovorne za ljuti okus ovoga povrća. Otkrili su da je ova tvar topljiva u mastima što objašnjava zašto žarenje u ustima ne možemo ugasiti čašom vode, ali si možemo pomoći žvakanjem korice kruha.
Objasnili su i zašto su ljubitelji ljutog toliko otporni na konzumaciju feferona i druge ljute hrane. Naime, kontinuiranim izlaganjem kapsaicinu dolazi do odumiranja stanica koje sadrže receptore za ovu molekulu.
Ljekovitost kapsaicina iz ljute paprike
Kapsaicin je specifična tvar i sastavni dio plodova roda Capsicum kojemu pripada paprika, a daje ljutinu plodovima. Prema količini kapsaicina, koja je obično obrnuto proporcionalna veličini ploda, provedena je klasifikacija na slatke i ljute sorte paprike. Kapsaicin ima ljekovito djelovanje jer djeluje antiseptički, a u probavnom sustavu spriječava razvoj bakterija truljenja i poboljšava probavu hrane draženjem sluzokože crijeva.
Iako je uvriježen stav da ljute papričice ili chilli nisu preporučljive kod dispepsije, istraživanja pokazuju drugačije. Aktivna tvar iz ljutih papričica – kapsaicin – ima zaštitno djelovanje na sluznicu želuca. Čini se da kapsaicin ne stimulira nego inhibira lučenje želučane kiseline te potiče dotok krvi u mukozno tkivo želuca. Ipak, čini se da akutno izlaganje većim koncentracijama kapsaicina i chillija može pogoršati abdominalnu bol i osjećaj pečenja kod bolesnika s dispepsijom. S druge strane, kontinuirani unos prirodnog chillija smanjuje tegobe gastritisa i refluksne bolesti, a slično pokazuju i epidemiološke studije budući da je učestalost ulkusa želuca značajno niža u populacijama koje konzumiraju veće količine chillija.
Kapsaicinom protiv suvišnih kilograma
Istraživanja novijeg datuma daju nam uvid u dodatne koristi kapsaicina na zdravlje pri čemu je osobito zanimljivo saznanje kako ovaj ljuti sastojak može biti koristan u borbi protiv suvišnih kilograma.
U istraživanju, objavljenom prije nekoliko godina u časopisu Physiology & Behavior, ispitivan je učinak jednog grama sušene i mljevene ljute paprike. Rezultati su pokazali kako unos ljute paprike povećava tjelesnu temperaturu i time energetsku potrošnju. Dodatno, otkriveno je i kako konzumacija crvene paprike utječe na smanjenje osjećaja gladi i želje za izrazito masnom, slanom i slatkom hranom, ali samo kod osoba koje nemaju naviku konzumirati crvenu papriku. Kod osoba koje redovito konzumiraju ljutu crvenu papriku, ona ne ostvaruje jednak učinak.
I ranijih su godina provođena istraživanja slične tematike, pa je tako tim japanskih znanstvenika proveo istraživanje o utjecaju unosa crvene paprike na ukupan unos masti. Došli su do interesantne spoznaje da crvena paprika, ukoliko se uključi u jelovnik, može „kočiti“ unos masti. Vjerojatno do ove pojave dolazi zbog upečatljivog okusa koji nosi crvena paprika te na taj način smanjuje potrebu za masti, a poznato je da upravo mast daje onaj jedinstveni puni okus jelima.
Zaključno, smatra se da začinjena hrana povećava potrošnju energije za probavu hrane i apsorpciju nutrijenata. Iako je ovo povećanje vrlo skromno, čini se da uključivanje ljutih papričica i feferona u prehranu može pridonijeti mršavljenju.
23.12.2015
