Opservacije ranijih pandemija, posebice znanja stečena promatrajući pandemiju influence koja je vladala 1918. do 1920. godine, ukazuju kako pothranjeni bolesnici razvijaju teže oblike bolesti.
To vrijedi i za brojne druge infektivne i kronične bolesti, te su brojni napori usmjereni na prepoznavanje i zbrinjavanje malnutricije u cilju boljih ishoda liječenja. Pandemijska influenca prije stotinu godina dogodila se netom nakon prvog svjetskog rata kada je vladala glad, bolest i pothranjenost, a visoka smrtnost objašnjena je među ostalim i tim čimbenicima te lošim uvjetima života. Malnutricija je oslabila imunosni sustav mnogih te ih učinila ranjivijim prema infektivnim bolestima poput tuberkuloze i gripe. Stoga se može reći da su glad i malnutricija neizravno odgovorne za milijune smrti u svijetu u to doba.
U današnje doba, utjecaj nutritivnog statusa na učestalost i težinu bolesti COVID-19 promatramo kao dvostruko breme. U pothranjenih kroničnih bolesnika i osoba starije dobi možemo očekivati veću smrtnost i teže oblike bolesti. S druge strane, sada je nedvojbeno da veći problem predstavlja pretilost, budući da nam je tekovina „društva obilja“ donijela veliku učestalost pretilosti i prekomjerne tjelesne mase. Velika prevalencija debljine, posebice u razvijenim zemljama poput SAD-a, ali i Europe, uzrokovana je povećanom konzumacijom tzv. Zapadnjačke prehrane iznimno bogate zasićenim mastima i rafiniranim ugljikohidratima te siromašne vlaknima, nezasićenim mastima i antioksidansima. Podaci iz Italije i New Yorka, ukazuju da je među najtežim slučajevima COVID-19 bolesnika u jedinicama intenzivnog liječenja 26 % odnosno 41% pretilih. Preliminarni podaci iz Italije prikupljeni putem projekta GiViti temelje se na 928 bolesnika iz 76 jedinica intenzivnog liječenja, a pokazali su kako je čak 67% bolesnika pretilo ili prekomjerne tjelesne mase. Samo je 1% teško oboljelih bilo pothranjeno u talijanskim jedinicama intenzivnog liječenja. Studija objavljena prije nekoliko dana u časopisu JAMA pokazala je profil bolesnika zaprimljenih u bolnice u New Yorku tijekom ožujka. Udio pretilih bolesnika među ukupno 5700 ispitanika bio je 41%, a morbidno pretilih (BMI˃40) bio je 19%. Osim pretilosti, najčešći komorbiditeti bili su hipertenzija i dijabetes, slično kao i u Italiji.
Slika 1. Raspodjela bolesnika po spolu, dobi i BMI u talijanskim jedinicama intenzivnog liječenja (GiViTI COVID19)
Značajna povezanost pretilosti i povećanog mortaliteta prvi put je došla do izražaja prije nešto više od deset godina, prilikom pandemijske gripe izazvane virusom H1N1. Najveća smrtnost i najteži oblici bolesti bilježeni su upravo među pretilim bolesnicima. Pretile osobe imaju promijenjen imunosni odgovor, a prehrana bogata zasićenim mastima može uzrokovati kroničnu aktivaciju urođenog imuniteta i inhibiciju stečenog imuniteta. Poznato je kako je u patološkoj pretilosti smanjen baktericidni kapacitet polimorfonuklearnih leukocita, a postoji i izravna povezanost stupnja debljine i promijenjene stanične i humoralne imunosti. Negativna povezanost detektirana je i za aktivnost stanica ubojica (NK-stanica) i količinu tjelesne masti kod starijih žena i muškaraca te je smanjena funkcija T-limfocita.
Općenito, smatra se da pretili imaju veću sklonost respiratornim infekcijama zbog mehaničkih i hormonalnih uzroka. Adipokini i citokini koje proizvode adipociti, te leptin, igraju središnju ulogu u modulaciji aktivnosti svih stanica imunosnog sustava, a poznato je kako se masno tkivo danas razmatra kao endokrini organ.
Iako COVID-19 pogađa sve populacijske i dobne skupine, najteže patologije i najveći mortalitet prisutni su među osobama starije dobi te u polimorbidnih bolesnika. Istodobno, starija dob i prisustvo komorbiditeta povezani su s lošijim nutritivnim statusom i sarkopenijom, neovisno o vrijednosti indeksa tjelesne mase (BMI). Povećane vrijednosti BMI povezane su s lošijom prognozom u polimorbidnih bolesnika s COVID-19, što ukazuje i na ulogu sarkopenijske pretilosti koja se očituje gubitkom mišićne mase i snage u pretilih osoba. Limfopenija, povijesni marker malnutricije i lošeg imunosnog statusa, negativni je prognostički čimbenik u oboljelih od COVID-19. Stoga je procjena nutritivnog statusa od iznimne važnosti prilikom zaprimanja COVID-pozitivnih bolesnika na liječenje, a prevencija i liječenje malnutricije i pretilosti jedan je oblik dugoročne strategije prevencije razvoja težih oblika bolesti COVID-19.
30.4.2020
