Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća kontinuirano raste interes za omega-3 masnim kiselinama i njihovoj ulozi u zdravlju i bolesti. Mnoge kliničke i epidemiološke studije ukazale su na pozitivne uloge omega.
Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća kontinuirano raste interes za omega-3 masnim kiselinama i njihovoj ulozi u zdravlju i bolesti. Mnoge kliničke i epidemiološke studije ukazale su na pozitivne uloge omega 3 masnih kiselina u razvoju djeteta, prevenciji i terapiji malignih i kardiovaskularnih bolesti, i u novije vrijeme, kod raznih mentalnih bolesti uključujući depresiju, demenciju te ADHD.
Ove masne kiseline poznate su po svojim pleiotropnim učincima uključujući protuupalno i antitrombotsko djelovanje, blagi antihipertenzivni učinak i utjecaj na sniženje razine triglicerida. Opisani blagotvorni učinci posredovani su različitim mehanizmima uključujući promjene sastava i funkcije stanične membrane, ekspresiju gena te sintezu eikozanoida.
Namirnice biljnog porijekla bogate omega-3 masnim kiselinama uključuju sjemenke, orašaste plodove i njihova ulja te ulje soje i repice. Glavna omega-3 masna kiselina prisutna u njima je alfa linolenska kiselina (ALA). Međutim, ALA se mora konvertirati u svoje dugolančane derivate, eikozapentaensku kiselinu (EPA) i dokozaheksaensku kiselinu (DHA) kako bi se ostvarile dodatne blagodati za ljudski organizam. Glavni prehrambeni izvori tih dugolančanih omega – 3 masnih kiselina (EPA i DHA) su plava riba (srdela, skuša, tuna, inćuni) te riba iz hladnih mora (haringa, losos), alge, zooplankton i plodovi mora. Dodaci prehrani koji sadrže pročišćeno i koncentrirano riblje ulje vrijedan su izvor omega-3 masnih kiselina u prehrani modernog čovjeka. Brojna stručna udruženja i relevantne institucije preporučuju povećan unos omega 3 masnih kiselina za sve populacije. Stoga, funkcionalna hrana obogaćena tim dragocjenim masnoćama bilježi značajan porast, a dodaci prehrani na bazi omega 3 masnih kiselina sve su traženiji u ljekarnama i specijaliziranim trgovinama.
U znanstvenu terminologiju prije nekoliko godina uveden je i termin „omega-3 indeks“. On označava sadržaj EPA+DHA u eritrocitima izražen kao postotak od ukupnih masnih kiselina, a predstavlja fiziološki relevantan i neovisan čimbenik rizika za kardiovaskularne bolesti s potencijalnim značajem u kliničkoj primjeni.
Organizam može profitirati od unosa omega-3 masnih kiselina samo ako one doista završe u tkivima, a to ovisi i o unosu omega-6 masnih kiselina te o bioraspoloživosti prehrambenih izvora omega-3 masnih kiselina. O toj problematici govori i pojam „omega-3 indeks“ koji je u znanstvenu terminologiju uveden prije nekoliko godina, a predstavlja sadržaj EPA+DHA u eritrocitima izražen kao postotak od ukupnih masnih kiselina. Tvorci tog parametra tvrde kako je odličan pokazatelj sadržaja omega-3 masnih kiselina u tkivima i također smatraju kako je bolji biomarker za koronarnu bolest srca i rizik od iznenadne kardijalne smrti od razine kolesterola. Znanstvenici su zaključili kako je vrlo izvjesno da se unosom 1000 mg EPA+DHA postiže adekvatno zasićenje u tkivima, odnosno omega-3 indeks koji iznosi 11.
S ciljem potvrđivanja omega-3 indeksa kao predskazatelja kardiovaskularnog rizika provedeni su klinički i laboratorijski pokusi te je provedena evaulacija nekoliko prethodno objavljenih studije primarne i sekundarne prevencije. Autori rada objavljenog u časopisu Preventive Medicine, na osnovu dobivenih rezultata zaključuju da je omega-3 indeks obrnuto proporcionalan riziku od kardiovaskularnih bolesti te da može predstavljati fiziološki relevantan i neovisan čimbenik rizika za kardiovaskularne bolesti sa velikim značajem u kliničkoj primjeni.
Pri tome je omega -3 indeks ≥ 8% povezan sa najnižim rizikom, odnosno najboljim kardioprotektivnim djelovanjem omega-3 masnih kiselina, dok je indeks ≤ 4% povezan sa najslabijim kardioprotektivnim djelovanjem. Osobe s omega-3 indeksom manjim od 4 za 10% su ugroženije od onih s indeksom većim od 8.
23.12.2015
