Istraživanja navode kako desetljeća visokokvalitetnih dokaza nisu pokazala da cjepiva uzrokuju autizam. Velika danska kohorta koja je uključila 657.461 djece nije pokazala povećani rizik od autizma nakon cijepljenja protiv ospica, zaušnjaka i rubeole (potpuno prilagođen HR, 0,93; 95% CI, 0,85-1,02), a nije bilo ni znakova kod djece s autističnom braćom i sestrama te drugih podskupina visokog rizika ili specifičnih vremenskih prozora nakon cijepljenja.
Američka kohorta koja je uključila otprilike 95.000 djece, temeljena na zahtjevima za cijepljenje, pokazala je da čak i među djecom koja imaju starijeg brata ili sestru s autizmom, nije bilo povezanosti s rizikom od poremećaja iz spektra autizma.
Nakon što je timerosal uklonjen iz gotovo svih dječjih cjepiva u SAD-u, studija iz Kalifornije pokazala je da dijagnoze autizma nastavljaju rasti u državi – što proturječi hipotezi da je timerosal faktor koji doprinosi tome.
Stručnjaci navode vremensku podudarnost kao jedan od razloga zbog čega mit o cjepivu i autizmu i dalje postoji. Rani simptomi autizma često se pojavljuju otprilike u istoj dobi u kojoj se primjenjuju rutinska cjepiva.
Ovu tvrdnju dodatno je potaknula studija iz 1990-ih koja je izazvala široku zabrinutost i narušila povjerenje u cjepiva. Ta je studija formalno povučena i razotkrivena kao lažna, ali njezin narativ i dalje postoji.
Niz dokaza koji datiraju još iz 1970-ih ukazuju na značajnu genetsku komponentu u etiologiji autizma. Nedavna istraživanja pokazuju da se autizam dijagnosticiran u ranom djetinjstvu genetski i razvojno razlikuje od autizma identificiranog kasnije, što dovodi u pitanje stav da je autizam jedinstven, uniforman poremećaj.
Djeca kojima je rano dijagnosticiran imaju veću vjerojatnost socijalnih i bihevioralnih izazova u dojenačkoj dobi i ranom djetinjstvu, dok ona kojima je kasnije dijagnosticiran imaju veće stope komorbiditeta poput ADHD-a i depresije. Dva podtipa također pokazuju različite genetske profile.
Dr. Kolevzon iz Centra za autizam u New Yorku navodi kako su napretkom genetske tehnologije i analitičkih metoda identificirane stotine specifičnih genetskih promjena za koje se općenito smatra da uzrokuju autizam.
Ipak, studije blizanaca pokazale su da ako jedan jednojajčani blizanac ima autizam, drugi ga možda nema u otprilike 10% slučajeva, što ostavlja prostora za određeni utjecaj okoliša koji mogu djelovati putem epigenetskih mehanizama gdje određeni čimbenici, još uvijek neidentificirani, utječu na ekspresiju gena. No, do danas nisu pouzdano utvrđeni široko rasprostranjeni učinci okoliša.
Metabolički uvjeti majke također mogu igrati ulogu. Godine 2025. provedena je meta-analiza 202 studije koje su obuhvatile više od 56 milijuna parova majke i djeteta te se pokazala da djeca rođena od majki s gestacijskim dijabetesom imaju 25% veću vjerojatnost da će im biti dijagnosticiran autizam. Istraživači su također povezali rizik od autizma s prijevremenim porodom i starijom dobi roditelja.
Smatra se da te izloženosti vjerojatno djeluju kao modifikatori – utječući na ekspresiju gena, imunološku aktivaciju ili razvoj neurona – a ne kao samostalni uzroci.
27.10.2025
