Znakovi i simptomi poremećaja uzrokovanih zlouporabom supstanci uključuju gubitak kontrole nad uporabom supstance, narušeno socijalno funkcioniranje kao posljedica uporabe supstanci, rizična uporaba supstanci, sindrom odvikavanja i farmakološka tolerancija.
U početku, osobe sa značajnom ili problematičnom uporabom supstanci često pokazuju znakove opijenosti supstancama, promjene raspoloženja i stava, probleme s pamćenjem i koncentracijom, funkcionalni pad, poteškoće u održavanju higijene, izolaciju od obitelji i njihove društvene mreže, nove prijatelje i nespremnost da se članovi obitelji susretnu s njima, smanjenje pohađanja škole i uspjeha te povlačenje iz izvannastavnih aktivnosti, gubitak interesa za aktivnosti u kojima su prije uživali.
Posljedice zlouporabe supstanci u adolescenciji povezane su s regijama mozga koje su sjedište motivacije, kontrole impulsa i procjene rizika. Navedene regije prolaze kroz strukturne i funkcionalne promjene koje mogu uzrokovati povećanu osjetljivost na poremećaje zlouporabe supstanci. Nagon za trenutnom nagradom je razvijeniji od sposobnosti za točnu procjenu rizika i kontrolu impulsa, što potencijalno dovodi do impulzivnog i rizičnog ponašanja. Odnos između čimbenika rizika i zlouporabe supstanci može biti dvosmjeran; na primjer, zlouporaba kanabisa i alkohola povezana je s pogoršanjem ili pojavom kognitivnih deficita, promjenama u strukturi i funkciji mozga.
Bitni preduvjeti za liječenje poremećaja zlouporabe supstanci su probir (skale) i dijagnostička evaluacija.
Nakon identifikacije putem probira, osobe sa znakovima ili simptomima zlouporabe droga trebaju proći dijagnostičku evaluaciju koja ispituje situacije koje su prethodile zlouporabi droga, kao i težinu zlouporabe i posljedice.
Dijagnostička evaluacija treba biti provedena na način razumljivim za pacijenta, treba se ponavljati tijekom liječenja i biti u obliku strukturiranih intervjua uz korištenje ljestvice za ocjenjivanje simptoma, omogućiti sastavljanje sveobuhvatne kliničke formulacije koja sažima biopsihosocijalne čimbenike koji leže u osnovi razvoja poremećaja, procijeniti aspekte sigurnosti pacijenta kao što su rizik od predoziranja, rizik od samoubojstva kao i vjerojatnost rizika ili agresivnog ponašanja, biti provedena neovisno o roditeljima/skrbnicima kako bi se maksimizirala iskrenost pacijenta, osim kada su pacijent i/ili drugi u opasnosti od nanošenja štete. Podaci roditelja/skrbnika mogu biti korisni, ali važniji su podaci pacijenata popraćenih testiranjem toksikologije urina.
Dijagnostička evaluacija također treba uzeti u obzir diferencijalne dijagnoze, kako bi se isključila psihijatrijska stanja kao što su depresija, bipolarni poremećaj, anksiozni poremećaji, PTSP, OKP, ADHD, psihotični poremećaji, autizam, poremećaji disruptivnog ponašanja, poremećaji učenja, sindromi boli (kod poremećaja uzrokovanih uporabom opioida i odvikavanja od lijekova koji izazivaju ovisnost, uz isključenje medicinskih problema povezanih s konzumacijom alkohola, upotrebom kanabisa, opioida, stimulansa, halucinogena, intravenskom, intranazalnom i općenito uporabom drugih droga, vapingom.
Na temelju početnog pregleda procjenjuje se odgovarajuće okruženje skrbi za liječenje adolescenata i mladih odraslih osoba s poremećajima uzrokovanim uporabom droga. Uzimaju se u obzir čimbenici poput intoksikacije i apstinencijske krize, medicinski komorbiditeti, psihijatrijski i kognitivni komorbiditeti, rizici povezani s uporabom droga, okruženje osobe i njen utjecaj na mogućnost oporavka te individualni čimbenici. Procjenjuje se je li potrebna bolnička skrb, izvanbolnički programi, intenzivni ambulantni programi, ambulantne kontrole, liječenje u zajednici, itd. Također, s pacijentima je potrebno razgovarati o njihovoj dijagnozi, prirodi i svrsi liječenja, njegovim rizicima i prednostima, alternativnim tretmanima i njihovim rizicima i prednostima te rizicima i posljedicama odbijanja liječenja.
30.4.2026
