Attention-deficit/hyperactivity disorder (ADHD), odnosno poremećaj pažnje i hiperaktivnosti, čest je neurobiološki poremećaj koji se najčešće javlja u djetinjstvu. Procjenjuje se da pogađa otprilike 6 do 10% djece i oko 4,4% odraslih. Smatra se da približno 60% pacijenata kojima je dijagnoza postavljena u djetinjstvu nastavlja iskazivati simptome i u odrasloj dobi.
Glavne kategorije simptoma
Simptomi ADHD-a mogu se podijeliti u dvije osnovne skupine:
- poremećaj pažnje
- hiperaktivnost/impulzivnost
Zanimljivo je da postoje i epidemiološke razlike između djece i odraslih pacijenata. Oko 70% odraslih pacijenata ispunjava kriterije za kombinirani tip ADHD-a, dok je kod približno 25% izražen tip s poremećajem pažnje. Kod djece je udio muških pacijenata značajno veći, dok je u odrasloj populaciji omjer muškaraca i žena 1,6:1.
Šira klinička slika
Iako se dijagnostički okvir temelji na DSM-5 klasifikaciji, sve se više prepoznaje da odrasli s ADHD-om pokazuju simptome koji nadilaze samu nepažnju i hiperaktivnost/impulzivnost.
Kod odraslih su često prisutni i deficiti izvršnih funkcija, poput:
- inhibicije reakcija
- neverbalnog i verbalnog radnog pamćenja
- emocionalne i motivacijske samoregulacije
- planiranja i rješavanja problema
Također, česta je i emocionalna disregulacija koju karakteriziraju:
- poremećaji afekta
- impulzivnost
- labilnost raspoloženja
- pretjerana emocionalna reaktivnost
Dijagnostički okvir (DSM-5)
Prilikom postavljanja sumnje na ADHD kod odraslih, DSM-5 klasifikacija predlaže postavljanje sljedećih pitanja:
- Imate li teškoće s koncentracijom kada vam ljudi izravno govore?
- Morate li ustajati kada se od vas očekuje da ostanete sjediti?
- Imate li teškoće s opuštanjem i odmorom kada imate vremena za sebe?
- Dovršavate li rečenice drugih u razgovorima?
Dodatna pitanja za odrasle
Osim DSM-5 kriterija, u praksi se često koriste i dodatna pitanja:
- Odgađate li stvari do zadnjeg trenutka?
- Trebate li pomoć u održavanju reda u životu i obraćanju pažnje na detalje?
29.8.2025
