Ideja o primjeni prehrambenih intervencija u terapiji epilepsije rodila se 1920.-ih godina kada je otkriveno da gladovanje može ublažiti ili u potpunosti ukloniti pojavu epileptičkih napadaja.
Ideja o primjeni prehrambenih intervencija u terapiji epilepsije rodila se 1920.-ih godina kada je otkriveno da gladovanje može ublažiti ili u potpunosti ukloniti pojavu epileptičkih napadaja. Popularnost prehrane zasjenilo je otkrivanje lijekova novih generacija, međutim dijetoterapija epilepsije doživljava svoju ponovnu potvrdu sredinom devedesetih godina dvadesetog stoljeća.
Kako se provodi ketogena dijeta?
Ketogena dijeta je način prehrane koji podrazumijeva visok unos masti te nizak unos ugljikohidrata i proteina. Cijeli niz istraživanja ukazao je da dijeta siromašna ugljikohidratima može biti značajna pomoć u terapiji epilepsije, posebice u dječjoj dobi. Klasična ketogena dijeta temelji se na točno određenom omjeru masti i ugljikohidrata koji je obično 2:1 ili čak 4:1. Često se prehrana planira i u ovisnosti o vrsti masti te su u nekim slučajevima primarni izvor masti srednjelančani trigliceridi – MCT u obliku industrijskih pripravaka.
Namirnice koje su zastupljene kod ovakvog načina prehrane bogate su mastima i siromašne ugljikohidratima. Konzumiraju se namirnice poput maslaca, vrhnja, ulja i jaja u višim količinama kako bi se zadovoljio visok unos masti. Osnovni izvori proteina su riba, meso i sir, a uz glavne obroke serviraju se male količine voća i povrća. Žitarice su zastupljene u vrlo malim količinama.
Kod prehrane koja uključuje MCT (srednjelančane trigliceride) kao osnovni izvor masti, umjesto značajne količine namirnica bogatih mastima, hrani se dodaje pripravak MCT ili komercijalna formula. Takva vrsta masti brže se apsorbira i brže izaziva stanje ketoze. Budući da ovakav tip dijete dozvoljava malo viši unos ugljikohidrata, djeci je organoleptički prihvatljivija nego klasična dijeta s visokim unosom masti i niskim unosom ugljikohidrata.
Multivitaminsko – mineralni pripravci često se dodaju ovakvoj prehrani, budući da je sa zadanim ograničenjima teško izbalansirati jelovnik koji bi osigurao sve potrebne nutrijente.
Vrlo je važno provoditi dijetu pod strogim nadzorom liječnika i dijetetičara jer i najmanja odstupanja mogu biti uzrokom neželjenih učinaka.
Što kažu istraživanja?
Istraživanja supokazala da se ketogena dijeta može koristiti za smanjenje ili prevenciju epileptičkih napadaja i da može biti vrlo učinkovita. Može se koristiti uz terapiju lijekovima ili kao alternativna metoda liječenja. U više od polovice djece koja iskušaju ketogenu dijetu uočeno je 50 postotno smanjenje broja napadaja, a u neke djece napadaji u potpunosti izostaju. Istodobno je uočeno značajno poboljšanje budnosti i svjesnosti.
Studija provedena 2009. godine i objavljena u časopisu Epilepsia na 43 djece otkriva da ketogena dijeta smanjuje učestalost epileptičkih napadaja za čak 90 %. Prehrana je dizajnirana tako da masti osiguravaju 80 do 90 % ukupnog energetskog unosa. Preostalu energiju je djeca su unosila putem voća i povrća te mesa i ribe kako bi se osigurale esencijalne aminokiseline.
Prema autorima studije ovakva ketogena dijeta koja obiluje vrhnjem, maslacem, uljima i ostalim masnoćama daje izvanredne rezultate, ali se ne smije provoditi bez strogog liječničkog nadzora. Također, autori navode kako je vrlo važno nadoknaditi vitamine i minerale koji nedostaju u prehrani.
Nedostaci ketogene dijete
U svjetlu današnjih preporuka liječnika i nutricionista o koristi niskog unosa masti, nameće se pitanje o dugoročnim posljedicama koje bi ovakav način prehrane mogao izazvati. Poznato je da povišen unos zasićenih masti uzrokuje kardiovaskularne bolesti, te povećava opasnost od pretilosti i dijabetesa.
Važan segment u provođenju dijete čini neprestano praćenje razina kolesterola i triglicerida u krvi. U djece kod koje se pokaže značajan porast ovih parametara, treba razmotriti promjene udjela proteina i masti te dati prednost nezasićenim mastima, poput maslinovog ulja, masne ribe i orašastih plodova.
Prilikom uvođenja dijete ponekad se javljaju mučnina i konstipacija, ali se ti simptomi s vremenom povlače. U periodu navikavanja na dijetu mogu se javiti i pospanost i nemir.
Rijetko se mogu javiti komplikacije poput zaostajanja u rastu zbog nutritivnih deficita ili nakupljanja urata. Vrlo rijetko može doći i do opasne komplikacije – upale gušterače.
Iako se sve spomenute komplikacije javljaju rijetko, one samo ukazuju na važnost stručnog nadzora ketogene dijete.
Dosadašnja saznanja i pretpostavke treba dobro odvagnuti prije nego što se odlučimo za ovakav način terapije. Ipak, činjenica da prehranom možda možemo utjecati na tijek i ishod ove neugodne bolesti djeluje ohrabrujuće i ne treba je zanemarivati.
23.12.2015
