Stresni životni događaj ili značajna životna promjena mogu izazvati izraženu subjektivnu patnju odnosno emocionalni poremećaj, nadmašiti sposobnost adekvatnih mehanizama svladavanja problema, odnosno prilagodbe i narušiti socijalno funkcioniranje.
Stresni životni događaj ili značajna životna promjena mogu izazvati izraženu subjektivnu patnju odnosno emocionalni poremećaj, nadmašiti sposobnost adekvatnih mehanizama svladavanja problema, odnosno prilagodbe i narušiti socijalno funkcioniranje.
Bolesti, nesreće, različiti gubici (bliskih osoba, posla, zdravlja, statusa) primjeri su stresnih događaja koji mogu biti uzroci poremećaja prilagodbe.
Na pojavnost poremećaja prilagodbe, utjecaj ima osobna vulnerabilnost, no za nastanak poremećaja odnosno dijagnozu poremećaja prilagodbe ključno je postojanje stresnog događaja (a može se raditi i o više stresnih događaja istovremeno).
Simptomi se počinju očitovati obično unutar tri mjeseca od nastupa stresnog događaja i najčešće prođu unutar šest mjeseci od završetka stresnog događaja, a u slučaju produljene depresivne reakcije mogu trajati i do dvije godine.
Na razini emocija najčešće su izraženi
• anksioznost,
• depresivno raspoloženje,
• plačljivost, beznadnost,
• doživljaj besperspektivnosti i nemoći,
• zabrinutost,
• napetost,
• ljutnja
a na razini ponašanja mogu se manifestirati različite promjene, npr. kod djece mokrenje u krevet, sisanje palca, kod adolescenata agresivno disocijalno ponašanje, a u bilo kojoj dobnoj skupini moguće su i suicidalne misli i autodestruktivna ponašanja.
Moguća je pojava poremećaja spavanja i smetnje apetita, a poremećaj se može manifestirati i na tjelesnom planu, u vidu npr. smetnji probave, bolova u tijelu ili pak narušiti tijek ranije bolesti.
Dolazi do oštećenja u socijalnom, radnom ili drugim važnim područjima funkcioniranja. Uočavaju se teškoće nošenja s do tada uobičajenim zahtjevima svakodnevnice, smetnje koncentracije, manjak energije, smanjena učinkovitost u školi, odnosno na radnom mjestu, privremene promjene u odnosima, pribjegavanje sredstvima ovisnosti (npr. alkohol) u svrhu samopomoći.
Liječenje poremećaja prilagodbe
Duljina trajanja liječenja je individualna i ovisi o nizu čimbenika (karakteru stresora, obilježjima ličnosti, prethodnom funkcioniranju, obrazovnom, socioekonomskom statusu osobe itd.).
U liječenju se koristi farmakoterapija te psihoterapija.
Farmakoterapija: anksiolitici, benzodiazepini (npr. lorazepam i alprazolam, klonazepam), te lijekovi iz skupine antidepresiva (kao što su escitalopram, sertralin, mirtazapin, venlafaksin itd.).
Psihoterapija:
• suportivna
• obiteljska
• grupna
• kognitivno bihevioralna psihoterapija
• gestalt psihoterapija.
Također, važno je napomenuti da u adekvatnom prevladavanju stresogenih situacija, odnosno prevenciji poremećaja prilagodbe od koristi mogu biti ono što uobičajeno nazivamo zdravim životnim stilom: tjelesna aktivnost, pravilna prehrana, dovoljno sna, te razvijanje i njegovanje poželjnih socijalnih odnosa, kao i učenje i usvajanje vještina kao što su npr. tehnike relaksacije.
24.6.2020
