Depresija je prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti(MKB-10) stanje kontinuiranog sniženog raspoloženja i gubitka energije koje utječe na misli, ponašanje, osjećaje i fizičko stanje osobe, a traje minimalno dva tjedna…
Depresija je prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB-10) stanje kontinuiranog sniženog raspoloženja i gubitka energije koje utječe na misli, ponašanje, osjećaje i fizičko stanje osobe, a traje minimalno dva tjedna.
Samo ime depresija dolazi od latinske riječi depressum, a znači potištenost. Depresija nije samo loše raspoloženje i povremena potištenost, to je psihički poremećaj, čiji simptomi imaju negativne posljedice na svakodnevno funkcioniranje djeteta (ponašanje unutar obitelji, način igre kod mlađe djece, učenje i izvršavanje školskih obveza kod starije djece, promijenjene uobičajene navike, gubitak interesa za ranije aktivnosti, promijenjen odnos sa vršnjacima).
Ukoliko se depresija kod djeteta ili adolescenta na vrijeme ne prepozna i ne liječi, može dovesti do razvoja ozbiljnih problema kod djeteta, sa posljedičnom disfunkcijom unutar obitelji, u školi, s vršnjacima, zlouborabe/ovisnosti o psihoaktivnim supstancama, čak i do tragičnih događaja kao što su auto ili heteroagresivno ponašanje.
Depresija se kod mladih javlja znatno češće nego što ljudi misle: u približno 2% djece (u podjednakom omjeru između dječaka i djevojčica) i 4% – 8% adolescenata javljaju se simptomi koji udovoljavaju dijagnostičkim kriterijima za depresiju (omjer između mladića i djevojaka iznosi 1:2).
Depresiju u djece i adolescenata mogu uzrokovati sljedeći događaji:
- razvoj teže tjelesne bolesti
- problemi unutar obitelji, problemi u odnosu sa roditeljima, nasilje u obitelji
- bolest ili smrt roditelja, odnosno osobe uz koju je dijete emocionalno vezano
- stradavanje prijatelja
- promjena životne sredine (selidba promjena škole)
- poteškoće u upoznavanju prijatelja, problemi sa vršnjacima, osjećaj neprihvaćenosti, odnosno odbačenosti, vršnjačko nasilje
- uzimanje psihoaktivnih sredstava
- genetika
- biološke promjene u mozgu (neurotransmiteri)
- kod određenog broja djece, unatoč svim pokušajima, zapravo nikada ne uspijevamo doznati triger koji je doveo do razvoja depresivnog poremećaja
Djetinjstvo i adolescencija su periodi života koji su podosta zahtjevni za mlado biće. Uz sve one lijepe trenutke, događaje i razdoblja bezbrižnosti i sigurnosti uz roditelje, formiranje prijateljstava, otkrivanje raznih aktivnosti, uspjeha u školi te nadasve razvoja snažnog osjećaja vlastitog identiteta, javljaju se i mnogi strahovi vezani uz razdoblje odrastanja, povremena loša raspoloženja, burne emocionalne reakcije, nesuglasice s roditeljima, braćom, prijateljima. Opisane reakcije su normalni dio odrastanja i većina djece i adolescenata uspijeva uspostaviti ravnotežu između dobrih i loših trenutaka, zadovoljstava i frustracija.
Depresija u djece često nastupa postupno i teško je prepoznati, poradi specifičnosti simptoma, ali i činjenice da je dijete i adolescent u razvoju, nezrelo i posebno vulnerabilno. U tom periodu mladi je čovjek ovisan o obitelji i najčešće obitelj (ili oni koji je zamjenjuju ako je obitelj insuficijentna), uočava djetetove eventualne teškoće u prihvaćanju realiteta, njegovu neprilagođenost odnosno odstupanje u odnosu na očekivani razvoj.
Moguće je da se radi o depresiji kada promjene u smislu žalosnog raspoloženja, razdražljivosti (kod manje djece često protumačeno kao „zločestoća, inaćenje i neposluh“), gubitak interesa ili zadovoljstva u svim ili gotovo svim aktivnostima, traje najmanje dva tjedna uz još neke od sljedećih simptoma:
- promjene apetita s padom ili povećanjem tjelesne težine
- promjene u navikama spavanja (smetnje uspavljivanja, buđenje noću, rano buđenje ujutro ili pak prekomjerno spavanje
- umor ili gubitak energije, snage, iscrpljenost, neopravdani osjećaji krivnje, nesposobnost koncentracije i donošenja odluka
- osjećaji beznađa i bespomoćnosti
- misli o smrti i samoubojstvu koje se vraćaju, čežnja za smrću i pokušaji
- depresivna djeca izgledaju žalosno, govore monotonim glasom, usporenih su pokreta, usamljena.
Često iskazuju separacijsku anksioznost ili fobije, dosadu i probleme ponašanja. Iskazuju i niz tjelesnih simptoma – bol u trbuhu, glavobolje, te druge nedefinirane tegobe za koje ne postoje tjelesni uzroci. Raspoloženje djece može se katkad privremeno poboljšati – u trenucima kada sudjeluju u zabavnim aktivnostima, ako ih se za to uspije motivirati jer se u njih upuštaju znatno rjeđe od djece koja nisu depresivna. Depresivna djeca u razgovoru mogu na svoj način i u skladu sa dobi i razvojnom fazom, iskazivati želju za smrću.
Depresivni adolescent iskazuje simptome znatno sličnije odraslima. Apatija, tuga, nedostatak energije, dosada, poremećaji sna i apetita, iscrpljenost tijekom dana. Fokusiranost i često nezadovoljstvo tjelesnim izgledom. Osjećaj uzaludnosti i beznadežnosti. Prisutne su često i suicidalne misli i parasuicidalno ponašanje. Simptome depresije u toj dobi, često maskiraju različiti oblici odstupanja u ponašanju (agresija, kršenje normi i pravila ponašanja i otpor, posebice prema autoritetima). Nisko samopoštovanje, sami sebe opisuju negativnim terminima kao npr. ja sam glup, loš, nitko me ne voli, ništa ne vrijedim. Razdražljivost, socijalno povlačenje i burne reakcije praćene izljevima bijesa i kod najmanjih frustracija. Posezanje za psihoaktivnim tvarima.
Posljedice depresije mladih su puno veće od samo melankoličnog raspoloženja.
Problemi u školi – zbog umora ili nedostatka energije, javljaju se teškoće s koncentracijom; slab uspjeh u školi, izostanci, napetost i razočaranje kod ranije dobrih učenika.
Bježanje od kuće – ovi su pokušaji najčešće „poziv u pomoć“.
Štetna uporaba psihoaktivnih tvari – posežu za alkoholom i drogama kao pokušaj „samo-liječenja“ . Na žalost, korištenje alkohola i droga samo pogoršava stanje.
Sniženo samopoštovanje – misle da su ružni, neuspješni.
Ovisnost o internetu – često koriste internet kako bi izbjegli suočavanje s vlastitim problemima, no time se samo dodatno izoliraju i budu još depresivnijima.
Rizična ponašanja – adolescenti počinju nepažljivo voziti, nekontrolirano piti alkohol ili nekritično ulaziti u veze.
Nasilje – ponekad djeca i adolescenti (najčešće dječaci koji su žrtve zlostavljanja) postaju nasilni. Mržnja prema samome sebi može dovesti do nasilnog ponašanja prema drugima.
U određenom broju djece i adolescenta depresija je u komorbiditetu sa različitim drugim psihijatrijskim poremećajima – samoozljeđivanje, poremećaji hranjenja, anksiozni poremećaji, ADHD, zlouporaba alkohola i droga, poremećaj ponašanja, i slično.
Liječenje depresije u djece i adolescenata je podosta zahtjevno uz medikamentoznu terapiju, indicirana je individualna psihoterapija, grupna i obiteljska terapija. Potrebna je i edukacija članova obitelji, a često i školskog sustava da uvaže djetetove aktualne tegobe, smanje pritisak na dijete i potrude se povećati njegovo samopouzdanje. Kratka hospitalizacija je potrebna kada su izražena autoagreisvna promišljanja, u svrhu zaštite samog dijeteta i preveniranja neželjenih posljedica.
S velikom pažnjom trebamo ohrabriti dijete da podijeli s nama kako se osjeća (dijete je ponekad posramljeno zbog svojih tegoba, preplašeno da ga nećemo razumjeti, ponekad mu je vrlo teško izraziti kako se osjeća, ponekad tvrdi da nema nikakvih problema, često ne vjeruje da ono što mu se događa je posljedica depresije).
Unatoč svemu navedenom, depresija je poremećaj koji se uspješno liječi. Rano prepoznavanje simptoma, odnosno spremnost roditelja ili drugih odraslih osoba uključenih u odrastanje i odgoj djeteta, odnosno adolescenta da prepozna njegov problem i patnju, pruži djetetu podršku i osjećaj sigurnosti te potraži pomoć stručnjaka, preduvjet je za uspješno liječenje. Razgovor s djetetom i pružanje podrške je početak oporavka djeteta.
4.11.2016
