Pobliže o hrenu

Vrijeme čitanja članka: 3 minute

Hren (Armoracia rusticana) je biljka iz porodice kupusnjača, porijeklom s područja istočne Europe i stoljećima se koristi i kao hrana, ali i kao lijek. Vjeruje se kako je hren postao popularan kao začin u Europi još u vrijeme kada nije bilo hladnjaka jer je mogao maskirati okus mesa koje se počelo kvariti. Korijen hrena se i dalje koristi za aromatiziranje jela, a posebice ga volimo poslužiti uz delicije uskršnjeg stola. Hren se tradicionalno koristi i za ubrzanje fermentacije povrća poput kupusa pa se može pronaći i u sklopu zimnica. Osim korijena i list hrena može se konzumirati primjerice kao salata.

Nutritivne vrijednosti

Hren je niskokaloričan i u jednoj žlici osigurava 7 kalorija, manje od 1 grama proteina i manje od 1 grama masti. U jednoj žlici ribanog hrena nalazi se 0,5 g vlakana i cijeli spektar nutrijenata uključujući kalcij, kalij magnezij, folat i vitamin C. Karakterističan miris i okus hren duguje udjelu spojeva glukozinolata posebice spoja naziva sinigrin. Prije rezanja nožem hren nema izražen miris, međutim, tijekom rezanja dolazi do reakcije između glukozinolata i enzima mirozinaze pri čemu nastaju sekundarni spojevi koji hrenu daju karakterističan miris i okus (izotiocijanati). Narezani hren stajanjem brzo gubi svoja okusna svojstva dok boja postaje sve tamnija. Kvaliteta hrena može se očuvati držanjem hrena u hladnjaku i miješanjem s mastima poput vrhnja.

Spojevi iz hrena koji nas brane od bolesti

Spojevi koji nastaju reakcijom između glukozinolata i enzima mirozinaze izrazito su korisni za naše zdravlje i imaju mnoga korisna djelovanja u organizmu, uključujući i antikarcinogena svojstva. Otkrivena je značajna povezanost između unosa biljaka iz porodice kupusnjača i nižeg rizika od karcinoma gušterače, pluća, želuca, prostate i karcinoma dojke. Hren je izazito bogat glukozinolatima i sadrži čak 10 puta veću količinu ovih korisnih spojeva od brokule. Postoje dokazi da glukozinolati mogu inhibirati rast mikroorganizama zbog čega se u nekim europskim zemljama pripravci s hrenom preporučuju za liječenje nekompliciranih upala mokraćnih puteva, kao i za liječenje respiratornih infekcija. Kod prehlade tradicionalno se konzumira oko 20 g svježeg korijena hrena dnevno.

Kome se hren ne preporučuje?

Osobe koje imaju gastrointestinalne tegobe poput ulkusa, probavnih smetnji i upalnih bolesti crijeva trebale bi izbjegavati unos hrena, kao i osobe s bolestima bubrega. Hren u većim količinama se ne preporučuje djeci kao ni trudnicama jer može prekomjerno nadražiti sluznicu crijeva i mukozne membrane kod kontakta s kožom i udisanja. S hrenom trebaju biti oprezne i osobe s bolestima štitnjače jer spojevi iz hrena mogu suprimirati rad štitnjače.

Korist hrena koja nadilazi njegove nutritivne dosege

Uz mirozinazu, hren se može pohvaliti i udjelom još jednog korisnog enzima, a radi se o hrenovoj peroksidazi. Peroksidaza se pokazala iznimno korisnom u industriji za pročišćavanje voda i laboratorijskom radu jer se koristi prilikom kontrole odnosno za testove kontrole glukoze i kolesterola u krvi. Također, valja spomenuti i utjecaj hrenove peroksidaze na bisfenol A. Naime, bisfenol A je molekula donor vodika te je poznata kao endokrini disruptor, oponašajući aktivnost estrogena u tijelu što može dovesti do negativnih posljedica na zdravstveno stanje. Utvrđeno je kako se aktivnost bisfenola A može smanjiti enzimskom oksidacijom bisfenola A uz pomoć hrenove peroksidaze.

Jesu li hren i wasabi botanička braća?

Wasabi i hren imaju sličnu pikantnu aromu zbog koje često dolazi do zabune, no nisu iz iste biljne porodice. Pravi wasabi, koji se poslužuje uz sushi i druga japanska jela, latinskog je naziva Wasabia japonica, zelene je boje i zemljanog okusa. S obzirom da je cijena hrena niža od cijene wasabija, često se pasta od hrena miješa zelenom jestivom bojom i poslužuje kao zamjena za originalni wasabi.

Literatura:

  • Agneta, R., Möllers, C. & Rivelli, A.R. Horseradish (Armoracia rusticana), a neglected medical and condiment species with a relevant glucosinolate profile: a review. Genet Resour Crop Evol 60, 1923–1943 (2013).
  • Sakuyama H, Endo Y, Fujimoto K, Hatana Y. Oxidative degradation of alkylphenols by horseradish peroxidase. J Biosci Bioeng. 2003;96(3):227-31. PMID: 16233514.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Prebiotički ugljikohidrati shutterstock_1896583186

Raštika: superhrana s korijenima u tradiciji

Vrijeme čitanja članka: 3 minutePosljednjih desetljeća način na koji doživljavamo hranu znatno se promijenio. Sve više ljudi ne gleda na obrok samo kao na izvor energije, već i kao na sredstvo očuvanja zdravlja, prevencije bolesti i poboljšanja fizičkog i mentalnog stanja. Ova filozofija savršeno se uklapa u poznatu Hipokratovu misao: „Neka hrana bude tvoj lijek“. Upravo iz tog razmišljanja […]

Zdravo starenje

Proteini i zdravo starenje: preporuke za osobe srednje dobi

Vrijeme čitanja članka: 4 minutePrema nedavnoj analizi podataka iz istraživanja Nurses’ Health Study (NHS) unos proteina, posebno iz biljnih izvora, u srednjoj životnoj dobi između 40 i 60 godina, povezan je s većim izgledima za zdravo starenje te boljim mentalnim i tjelesnim zdravljem, kod starijih žena. Ova studija navodi se kao prva koja je istražila dugoročne učinke konzumacije proteina […]

Proteini

Kako se udebljati?

Jetreni enzim

Paleo dijeta – je li zaista bez rizika?

Vrijeme čitanja članka: 3 minutePaleolitička prehrana je moderna interpretacija prehrane koju su ljudi konzumirali tijekom paleolitičkog ili “starijeg kamenog doba”. Ovo razdoblje, prije otprilike 2,5 milijuna godina, bilo je značajno zbog anatomskih i fizioloških promjena koje su se događale kod ljudi dok su se prilagođavali klimatskim promjenama, naučili kuhati meso koristeći vatru i počeli koristiti kamene alate za bolji […]

Proteini

Štetnost aspartama i proteini sirutke

Tjelesna masa

Osnovne činjenice o proteinima koje svatko treba znati

Vrijeme čitanja članka: 3 minuteProteini su hranjive tvari koje se u percepciji javnosti doživljavaju pozitivno te se bilježi sve veći interes za proteinima biljnog i životinjskog porijekla. Osim toga, sve je više kliničkih dokaza, posebno kod osoba starije dobi, koji podupiru zdravstvene prednosti unosa odgovarajućih ili povišenih dnevnih doza proteina. Zašto su nam potrebni proteini? Davne 1838. godine švedski […]