Paleolitička prehrana je moderna interpretacija prehrane koju su ljudi konzumirali tijekom paleolitičkog ili “starijeg kamenog doba”. Ovo razdoblje, prije otprilike 2,5 milijuna godina, bilo je značajno zbog anatomskih i fizioloških promjena koje su se događale kod ljudi dok su se prilagođavali klimatskim promjenama, naučili kuhati meso koristeći vatru i počeli koristiti kamene alate za bolji pristup hrani i resursima. Antropolozi drže da je prehrana naših predaka uvelike utjecala na njihovu neuralnu ekspanziju, povećanje veličine mozga i smanjenje veličine gastrointestinalnog trakta.
Koncept paleolitičke prehrane započeo je 1970-ih, a njezina popularnost porasla je nakon objavljivanja knjige “The Paleo Diet: Lose Weight and Get Healthy by Eating the Foods You Were Designed to Eat” Loren Cordaina 2002. godine. Od tada, javnost je pokazala ogroman interes za ovu prehranu, također nazvanu “prehrana špiljskog čovjeka” ili “prehrana kamenog doba”.
Što su uistinu jeli naši davni preci?
Paleo prehrana temelji se na pretpostavci da su naši davni preci bili uglavnom mesožderi, međutim, dostupni dokazi ukazuju da su se zapravo pretežno hranili hranom biljnog porijekla. Prehrana je u to vrijeme bila vrlo raznolika i pod jakim utjecajem geografskog položaja i dostupnosti hrane. U hladnijim krajevima primjerice na području današnje nordijske regije ljudi su preživljavali hraneći se gotovo isključivo ribom i plodovima mora. S druge strane, afrička plemena, na području koje se smatra mjestom rođenja ljudske evolucije, naši preci jeli su gomolje, sjemenke, samonikli ječam koji se tukao da bi se dobilo brašno, mahunarke i cvijeće. Jeli su divljač koja je prema nekim procjenama osiguravala samo 3% ukupne energije. U obalnim regijama jeli su manju ribu i školjke. Također, i različiti kukci su bili sastavni dio njihove prehrane kao i njihovi proizvodi poput meda.
Što treba uzeti u obzir prije usvajanja prehrane bogate proteinima?
Povratak na paleolitičku prehranu trebalo je biti rješenje problema koji pogađaju moderno društvo poput pretilosti, dijabetesa, hipertenzije i srčanih bolesti. Međutim, iako postoje istraživanja koja pokazuju dobrobit prehrane s visokim udjelom proteina i masti na zdravlje, u obzir treba uzeti nekoliko činjenica. Današnji različiti oblici mesa proizvedeni su od domaćih životinja hranjenih koncentriranim dijetama. Ove postavke daju znatno višu koncentraciju masti u mesu u usporedbi s mesom divljih životinja, koje su konzumirali paleolitički ljudi. Nedavna istraživanja pokazuju da meso divljih životinja sadrži manje od 4% masti, dok meso domaćih životinja sadrži između 25% i 30% masti. Još jedan potencijalni rizik kod konzumiranja paleolitičke prehrane danas je veća izloženost toksinima iz ribe poput žive kod povećane konzumacije ribe. Valja uzeti u obzir i razinu tjelesne aktivnosti jer životni stil kojim danas živi većina populacije nije niti sličan životnom stilu naših predaka.
Novo istraživanje pokazalo – sve ovisi o jednom jetrenom enzimu
Koristeći modele miševa, znanstvenici sa Sveučilišta u Genevi su proučavali utjecaj paleo prehrane na zdravlje. Iako su ovakve dijete učinkovite u regulaciji tjelesne mase i stabilizaciji razine glukoze u krvi, nikako nisu bez rizika. Višak proteina značajno povećava proizvodnju amonijaka, preopterećujući jetru. Višak amonijaka može uzrokovati neurološke poremećaje i, u teškim slučajevima, primarno kod teškog zatajenja jetre uslijed bolesti, dovesti do encefalopatije i kome.
Amonijak je normalan otpadni proizvod razgradnje proteina, koji se u jetri eliminira enzimom glutamat dehidrogenazom (GDH). U slučaju preopterećenja proteinima, enzim GDH dolazi pod pritisak. Kako bi proučili utjecaj dijeta bogatih proteinima tim istraživača hranio je zdrave miševe i miševe bez enzima GDH u jetri prehranom s visokim sadržajem proteina tj. onom koja oponaša tzv. paleolitičku dijetu.
Znanstvenici su primijetili da, iako je kod zdravih miševa višak proteina povećao proizvodnju amonijaka, jetra je upravljala ovim viškom zahvaljujući djelovanju enzima GDH, koji detoksicira amonijak prije nego što može doći do štetnih učinaka. Nasuprot tome, kod miševa bez enzima GDH, jetra nije mogla eliminirati višak toksičnog amonijaka koji dolazi iz proteina.
Nije potrebno čekati tjednima ili mjesecima, već je promjena prehrane u trajanju od nekoliko dana dovoljna za uočavanje velikih, potencijalno štetnih, posljedica. Ovi rezultati ukazuju da u slučaju disfunkcionalnog enzima GDH, dijete bogate proteinima mogu uzrokovati štetan višak amonijaka. Amonijak koji jetra ne eliminira može uzrokovati teške poremećaje, posebno neurološke. Krvni test mogao bi procijeniti aktivnost GDH kako bi se izbjeglo preopterećenje metabolizma proteinima kod osoba kojima nedostaje enzim GDH. Upravo zbog navedenog, potrebno je konzultirati se sa stručnim osobama i dobro se informirati prije no što se počne primjenjivati prehrana s visokim udjelom proteina.
Literatura:
- Singh A, Singh D. The Paleolithic Diet. Cureus. 2023 Jan 25;15(1):e34214.
- Karolina Luczkowska, Yan Zhou, Angela M. Ramos-Lobo, Thierry Brun, Pierre Maechler. Dietary protein load affects the energy and nitrogen balance requiring liver glutamate dehydrogenase to maintain physical activity. Journal of Biological Chemistry, 2024; 300 (7): 107473
31.7.2024
