Kada govorimo o zdravom starenju, najčešće pomislimo na uravnoteženu prehranu, redovitu tjelesnu aktivnost, kvalitetan san i izbjegavanje pušenja. No, čini se da na način na koji starimo može utjecati i nešto sasvim drugo, a to je način na koji provodimo slobodno vrijeme.
Novo istraživanje na gotovo 3.600 odraslih osoba iz Ujedinjenog Kraljevstva pokazalo je da je redovit angažman u umjetnosti i kulturi povezan sa sporijim biološkim starenjem, a veličina te povezanosti bila je usporediva s onom uočenom kod tjelesne aktivnosti. Posjet muzeju ili izložbi, sviranje, pjevanje, ples, slikanje ili fotografiranje tako bi mogli biti više od ugodnog načina provođenja slobodnog vremena.
Kronološka dob nije cijela priča
Svi znamo svoju kronološku dob, a to je broj godina koje smo proživjeli. No dvije osobe iste kronološke dobi ne moraju imati jednako „staro“ tijelo. Upravo zato znanstvenici sve više proučavaju biološku dob, odnosno pokazatelje koji bolje opisuju funkcionalno i biološko stanje organizma.
Jedan od načina procjene biološke dobi temelji se na epigenetskim satovima. Oni analiziraju obrasce metilacije DNA, kemijskih oznaka koje mogu utjecati na aktivnost gena i na temelju njih procjenjuju biološku dob ili brzinu kojom organizam stari.
Epigenetski satovi razvijali su se kroz nekoliko generacija. Prva generacija, poput Hannumova i Horvathova sata, prvenstveno je razvijena za procjenu kronološke dobi. Kasniji modeli, poput PhenoAgea, uključuju i pokazatelje povezane sa zdravstvenim stanjem, dok satovi treće generacije, poput DunedinPoAm i DunedinPACE, nastoje procijeniti sam tempo biološkog starenja.
Važno je pritom naglasiti da nijedan od ovih alata nije „zlatni standard“ za mjerenje biološke dobi. Ipak, predstavljaju vrijedan istraživački alat za proučavanje načina na koji životne navike mogu biti povezane s procesima starenja.
Što su istraživači željeli saznati?
Iako se već zna da na biološko starenje mogu utjecati brojni čimbenici životnog stila, poput pušenja, prekomjerne konzumacije alkohola, tjelesne neaktivnosti i kroničnog stresa, mnogo se manje zna o ulozi umjetničkog i kulturnog angažmana.
Istraživači su zato analizirali podatke iz velike britanske longitudinalne studije Understanding Society. U analizu su uključeni uzorci krvi 3.556 odraslih osoba prikupljeni između 2010. i 2012. godine, a kod sudionika je procijenjeno sedam različitih epigenetskih satova.
Sudionici su pritom navodili koliko često sudjeluju u različitim umjetničkim i kulturnim aktivnostima. One su uključivale pjevanje, ples, slikanje i fotografiranje, ali i posjete muzejima, izložbama i kulturnim događanjima te obilazak povijesnih lokaliteta, knjižnica i arhiva. Istodobno je procijenjena i razina njihove tjelesne aktivnosti.
Umjetnost i sport – sličan obrazac
Rezultati su pokazali zanimljiv obrazac. I umjetnički i kulturni angažman i tjelesna aktivnost bili su povezani sa sporijim epigenetskim starenjem, ali ta povezanost nije bila vidljiva kod svih epigenetskih satova.
Najjasniji rezultati dobiveni su korištenjem PhenoAgea, DunedinPoAm i DunedinPACE modela, odnosno novijih satova koji, osim same kronološke dobi, bolje odražavaju zdravstveno stanje i tempo biološkog starenja.
Primjerice, osobe koje su se umjetničkim i kulturnim aktivnostima bavile mjesečno imale su prema PhenoAgeu procijenjenu biološku dob približno godinu dana nižu nego osobe koje su takve aktivnosti prakticirale samo jednom ili dvaput godišnje. Kod nekih mjera tempa starenja redovitiji angažman također je bio povezan sa sporijim biološkim starenjem.
Zanimljivo je da nije bila važna samo učestalost, nego i raznolikost aktivnosti. Osobe koje su sudjelovale u većem broju različitih umjetničkih i kulturnih aktivnosti imale su izraženiju povezanost sa sporijim starenjem, osobito prema PhenoAgeu.
Sličan obrazac uočen je i kod tjelesne aktivnosti. Veća učestalost, raznolikost aktivnosti i viša razina aktivnosti bili su povezani sa sporijim starenjem prema istim epigenetskim satovima.
Drugim riječima, rezultati sugeriraju da umjetnički angažman nije bio tek „slabija verzija“ tjelesne aktivnosti. Veličina povezanosti s biološkim starenjem bila je usporediva.
Kako umjetnost utječe na starenje?
Jedno od objašnjenja kako to da umjetnost može imati takav značajan utjecaj na usporavanje procesa starenja je stres. Dugotrajni psihosocijalni stres povezuje se s ubrzanim biološkim starenjem, dok umjetničke i kreativne aktivnosti mogu pridonijeti smanjenju stresa i poboljšanju psihološkog blagostanja.
Umjetnost također uključuje čitav niz različitih iskustava koja uključuje kognitivnu stimulaciju, kreativnost, učenje, emocionalni angažman i socijalnu interakciju. Upravo bi ta kombinacija mogla biti važna. Sudjelovanje u različitim aktivnostima može proširiti društvene kontakte i osjećaj pripadnosti, potaknuti mentalnu aktivnost i pružiti nove načine suočavanja sa stresom.
Tjelesna aktivnost djeluje kroz nešto drugačije, ali također višestruke mehanizme. Redovito kretanje pridonosi zdravlju srca i krvnih žila, boljoj regulaciji metabolizma i smanjenju kronične upale, jednog od procesa koji se povezuju sa starenjem.
Zašto prvi epigenetski satovi nisu pokazali isti učinak?
Zanimljivo je da povezanost nije bila vidljiva kod starijih, prvogeneracijskih epigenetskih satova.
Jedan od razloga mogao bi biti način na koji su ti satovi razvijeni. Oni su prvenstveno trenirani za procjenu kronološke dobi, dok noviji modeli uključuju dodatne informacije povezane sa zdravstvenim stanjem i tempom starenja.
Zato je moguće da noviji epigenetski satovi bolje prepoznaju suptilne razlike povezane sa životnim navikama. Drugim riječima, nije nužno da umjetnost i sport „utječu samo na novije satove“, već da su noviji alati jednostavno osjetljiviji na biološke procese koji nas zanimaju.
Oprez pri tumačenju rezultata
Istraživanje je opservacijsko, što znači da pokazuje povezanost, ali ne može dokazati da umjetničke ili tjelesne aktivnosti izravno uzrokuju sporije biološko starenje. Moguće je, primjerice, da osobe koje češće sudjeluju u kulturnim aktivnostima istodobno imaju i druge karakteristike povezane sa zdravijim starenjem.
Istraživači su uzeli u obzir velik broj čimbenika, uključujući dob, spol, obrazovanje, prihode, zaposlenost, pušenje, konzumaciju alkohola, indeks tjelesne mase i kronične bolesti. Rezultati su ostali relativno stabilni i nakon tih prilagodbi. Ipak, mogućnost utjecaja čimbenika koji nisu izmjereni ne može se potpuno isključiti.
Osim toga, podaci o aktivnostima temeljili su se na samoprocjeni sudionika, a epigenetske promjene analizirane su u krvi. To ne mora nužno odražavati ono što se događa u drugim tkivima, primjerice u mišićima ili mozgu.
Možda je tajna zdravog starenja u raznolikosti
Iako ovo istraživanje ne može dokazati da ćemo odlaskom u muzej, plesom ili sviranjem usporiti svoje biološko starenje, ono otvara zanimljivu perspektivu. Uz kvalitetnu prehranu, redovito kretanje, dovoljno sna i izbjegavanje štetnih navika, važni mogu biti i mentalna stimulacija, kreativnost, društveni odnosi i aktivnosti koje nam pružaju zadovoljstvo.
Za sada možemo reći tek da su osobe koje su češće sudjelovale u raznolikijim umjetničkim, kulturnim i tjelesnim aktivnostima pokazivale obrasce povezane sa sporijim epigenetskim starenjem.
Literatura:
- Fancourt D, Masebo L, Finn S, Mak HW, Bu F. Does leisure activity matter for epigenetic aging? Analyses of arts engagement and physical activity in the UK Household Longitudinal Study. Innov Aging. 2026;10(6):igag038.
26.8.2026
