Vrijeme čitanja članka: 2 minute

Tjelesna aktivnost bi trebala biti dio svakodnevnog života svih osoba. Ona donosi mnoge tjelesne i emocionalne koristi, smanjuje rizik nastanka kardiovaskularnih bolesti, šećerne bolesti, ali i smanjuje anksioznost, depresiju. Redovita tjelesna aktivnost za 35% smanjuje rizik kardiovaskularnog mortaliteta i za 33% ukupnog mortaliteta.

Smjernice Europskog kardiološkog društva (EKD) preporučuju minimalno 150 minuta tjedno umjerenu tjelesnu aktivnost da bi se dugoročno ostvarila dobrobit za kardiovaskularno zdravlje. Međutim, u nekim slučajevima paradoksalno tjelesna aktivnost može dovesti do iznenadne srčane smrti kod osoba sa već prisutnom kardiovaskularnom bolešću ili koje vode dominantno sjedalački stil života. Intenzivna tjelesna aktivnost kod osoba s uznapredovalom kardiovaskularnom bolešću može dovesti do životno ugrožavajućih aritmija.

Najčešći uzrok mortaliteta kod sportaša je nagla srčana smrt. Stoga je najvažnija prevencija koja se postiže utvrđivanjem visokorizičnih pojedinaca. U tu svrhu EKD je dalo preporuku da se svim pojedincima koji se bave sportskim aktivnostima trebaju uzeti anamnestički podaci i obaviti klinički pregled (povijest bolesti), te snimiti 12-kanalni elektrokardiogram. Sve je više osoba s prirođenom srčanom greškom (PSG) koje se bave sportskim aktivnostima. Kod većine njih redovita umjerena tjelesna aktivnost je sigurna i poboljšava njihovo zdravlje. Mnoge osobe sa PSG nema nikakvih simptoma, a kod nekih se javljaju različiti simptomi: bolovi u grudima različitog karaktera, gubici svijesti, vrtoglavice, palpitacije, ubrzano zamaranje.

Mnoge od srčanih grešaka se operativno korigiraju u djetinjstvu. U procjeni rizika, davanju preporuka za bavljenje sportskim aktivnostima i praćenju potreban je individualni pristup jer je svaka osoba s PSG jedinstvena i odluke o bavljenju sportom treba donositi nadležni liječnik zajedno s osobom koja ima PSG i njezinom obitelji (osobito u ranoj životnoj dobi). Liječnički nadzor je potreban u praćenju svake osobe s PSG koja se bavi sportom. Kod bavljenja takmičarskim sportovima, kardiološke kontrole su potrebne jedno godišnje.

Kardiološke pretrage treba obavljati u stanju mirovanja i prilikom tjelesnih opterećenja. Smjernice EKD-a ističu 5 osnovnih koraka u kliničkoj evaluaciji sportaša s PSG-om:

1. Uzimanje anamneze i klinički pregled
2. Hemodinamska i elektrofiziološka kardiološka procjena u mirovanju
3. Hemodinamska i elektrofizološka kardiološka procjena u tjelesnom opterećenju
4. Davanje individualnih preporuka na osnovu prikupljenih podataka
5. Kontinuirano praćenje sportaša s PSG nakon usvajanja navedenih preporuka

U prvom koraku liječnik uzima detaljnu anamnezu, povijest bolesti i obavlja klinički pregled. Treba znati kojim se sportom osoba s PSG želi baviti i u kakvom okruženju (na primjer sportovi na većim nadmorskim visinama hemodinamski povećavaju srčano opterećenje, povećava se rizik krvnog zgrušavanja). Kardiološka procjena u mirovanju uključuje procjenu srčanih struktura i funkcije srčanih klijetki (ultrazvuk srca i/ili magnetska rezonancija srca), mjerenja plućnog arterijskog tlaka, utvrđivanje postojanja srčanih aritmija (elektrokardiografskim višesatnim ili višednevnim monitoringom), mjerenjem dimenzija aorte i saturacije arterijske krvi kisikom.

Kardiološku procjenu u opterećenju omogućuju spiroergometrijski test uz mjerenje saturacije arterijske krvi kisikom, utvrđivanjem aritmija u opterećenju, mogućoj pojavi ishemije miokarda u opterećenju, kao i odgovorom arterijskog tlaka na opterećenju.

Osobe koje uzimaju antikoagulantnu terapiju ili imaju značajno proširenu grudnu aortu (> 5,0cm ili kod Marfanovog sindroma > 4,5cm) ili imaju ugrađen elektrostimulator ili kardioverter defibrilator trebaju izbjegavati kontaktne sportove, a ovi zadnji i natjecateljske sportove.

Nakon obavljenih svih navedenih testova i pregleda, liječnik daje preporuku o vrsti i intenzitetu sportske aktivnosti kojom se osoba s PSG može baviti. Također treba jasno utvrditi da li je dopušteno bavljenje takmičarskim sportovima. Većina osoba s teškim strukturnim, hemodinamskim ili elektrofizološkim komplikacijama ne smiju se baviti sportom, niti rekreativno.