
Rezistentna arterijska hipertenzija pojam je koji označava nemogućnost postizanja dobre kontrole arterijskog tlaka, odnosno održavanja vrijednosti arterijskog tlaka u mirovanju ispod 140/90 mmHg, unatoč liječenju s najmanje tri klase antihipertenzivnih lijekova (lijekova za snižavanje arterijskog tlaka) u maksimalno podnošljivim dozama. Neadekvatna kontrola arterijskog tlaka pritom treba biti potvrđena ambulantnim ili kućnim mjerenjima nakon što se bolesnik pridržavao zdravih životnih navika i redovito uzimao odgovarajuću antihipertenzivnu terapiju.
Pojava pseudorezistentne arterijske hipertenzije označava loše reguliranu arterijsku hipertenziju zbog pogrešne dijagnoze i/ili pogrešnog liječenja. Do zabune može doći ako se arterijski tlak pogrešno mjeri, primjerice u slučajevima „sindroma bijelog ogrtača“ (kada je arterijski tlak povišen u ordinaciji, a kod kuće je u granicama normale), ili kod pojačane krutosti stijenke brahijalne arterije. Pogreške u liječenju mogu se javiti zbog nepridržavanja terapijskih preporuka od strane bolesnika, zbog liječničke inercije u prilagodbi doza antihipertenzivne terapije ili zbog propisivanja neadekvatne terapije.
Uzroci rezistentne arterijske hipertenzije mogu biti različiti. Jedan od češćih je nepridržavanje zdravih životnih navika, kao što su pretjerana konzumacija alkoholnih pića, unos prekomjerne količine soli u prehrani, neuspjeh u smanjenju prekomjerne tjelesne težine, neredovito uzimanje propisane terapije te izostanak redovitih liječničkih kontrola. Drugi uzrok može biti uzimanje određenih lijekova ili preparata koji mogu povisiti arterijski tlak ili smanjiti učinak antihipertenzivnih lijekova. Neki lijekovi uzrokuju zadržavanje soli i vode u organizmu, što dovodi do porasta tlaka, a u tu skupinu spadaju hormoni za kontracepciju, steroidi, nesteroidni antireumatici te neki lijekovi koji se koriste u terapiji tumora (npr. inhibitori faktora rasta vaskularnog endotela, inhibitori tirozin kinaze). Druga skupina uključuje lijekove i aktivne tvari koje djeluju putem noradrenergičke stimulacije, poput lijekova za smanjenje tjelesne težine, nedopuštenih droga (kokain, amfetamini), nazalnih dekongestiva, nekih antidepresiva i ponovno antiangiogene terapije tumora. Treća skupina su imunosupresivi, poput ciklosporina A, koji mogu neravnotežom vazoaktivnih tvari uzrokovati porast arterijskog tlaka.
U nekim slučajevima uzrok hipertenzije može biti sekundaran, odnosno rezultat drugih bolesti. Ako se liječenje ne usmjeri na primarni uzrok, hipertenzija može postati rezistentna na standardnu terapiju. Među najčešće uzroke sekundarne hipertenzije ubrajaju se bolesti nadbubrežnih žlijezda i drugi poremećaji žlijezda s unutarnjim izlučivanjem (npr. bolesti štitne i doštitne žlijezde), renovaskularna bolest (suženje bubrežne arterije), sindrom prestanka disanja u snu te koarktacija aorte.
Rezistentna arterijska hipertenzija javlja se u 10 do 20 % liječenih hipertenzivnih bolesnika. Češće se pojavljuje kod muškaraca, osoba starijih od 75 godina, bolesnika afričkog podrijetla, osoba sa šećernom bolešću, onih s već razvijenim oštećenjima ciljnih organa zbog hipertenzije (kronična bubrežna bolest, zatajenje srca, hipertrofija stijenke lijeve srčane klijetke, aterosklerotska bolest), pretilih osoba te kod bolesnika koji konzumiraju hranu s visokim udjelom soli.
Bolesnici s rezistentnom arterijskom hipertenzijom imaju povećan kardiovaskularni rizik jer on raste s porastom arterijskog tlaka, ali i zbog česte prisutnosti drugih rizičnih čimbenika, kao što su šećerna bolest, kronična bubrežna bolest i debljina. Neregulirana arterijska hipertenzija dovodi do oštećenja ciljnih organa, što može rezultirati moždanim udarom, srčanim udarom, zatajenjem srca, zatajenjem bubrega te povećanom smrtnošću od kardiovaskularnih bolesti. Osim što povećava rizik od komplikacija i smrtnosti, rezistentna arterijska hipertenzija značajno povećava i financijski trošak zdravstvenog sustava.
2.8.2025