Svakog bolesnika s rezistentnom hipertenzijom potrebno je detaljno obraditi. Medicinska obrada takvog bolesnika složena je i treba se provoditi u odgovarajućim medicinskim centrima. U razgovoru s bolesnikom nastoji se ustanoviti mogući uzrok pojave rezistentne hipertenzije: koliko se bolesnik pridržava preporuka o zdravim životnim navikama, uzima li propisanu terapiju, koristi li neke druge lijekove ili aktivne pripravke koji mogu utjecati na arterijski tlak. Također je važno provjeriti mjeri li bolesnik arterijski tlak ispravno, koristeći akreditirani, održavani i kalibrirani tlakomjer.
Nakon internističkog pregleda preporučuju se odgovarajuće medicinske pretrage, uključujući laboratorijsku analizu krvi i urina, elektrokardiogram te ultrazvuk srca kako bi se utvrdile strukturne i funkcionalne promjene srčanih struktura. Ovisno o kliničkoj slici, individualno se procjenjuje potreba za dodatnim dijagnostičkim pretragama, osobito radi utvrđivanja sekundarnog uzroka hipertenzije, poput kompjutorizirane tomografije (CT) ili magnetske rezonance (MR) trbuha, CT-aortografije i slično.
Pri dijagnosticiranju rezistentne arterijske hipertenzije potrebno je što prije ustanoviti postoji li već oštećenje ciljnih organa uzrokovano povišenim arterijskim tlakom, jer su ti bolesnici izloženi većem riziku razvoja kardiovaskularnih, cerebrovaskularnih, vaskularnih i bubrežnih bolesti.
Temelj svake terapije arterijske hipertenzije, uključujući i rezistentnu hipertenziju, jest promjena loših životnih navika. Bolesnici se potiču na redovitu tjelesnu aktivnost, primjenu mediteranskog načina prehrane uz ograničenje unosa soli, prestanak pušenja, smanjenje tjelesne težine te savjetovanje s obiteljskim liječnikom u vezi s lijekovima koje koriste.
Medikamentozna terapija kod rezistentne arterijske hipertenzije obično uključuje dodatak spironolaktona postojećoj terapiji. Preporučuje se i primjena beta-blokatora, a ako terapijski odgovor i dalje izostaje, uključuju se lijekovi sa središnjim djelovanjem, alfa-blokatori, hidralazin te diuretici koji štede kalij. Jedan od učinkovitijih načina za poboljšanje suradljivosti bolesnika u uzimanju terapije jest smanjenje broja tableta koje dnevno treba uzeti. Zbog toga se već godinama preporučuje uporaba kombiniranih pripravaka koji sadrže više antihipertenzivnih lijekova u jednoj tableti. Na taj se način značajno povećava pridržavanje terapiji, smanjuje mogućnost nuspojava, a poboljšava učinkovitost i brzina djelovanja lijekova.
Nove tehnologije također mogu pridonijeti boljoj terapijskoj suradnji. U tu svrhu mogu se koristiti različite aplikacije za pametne telefone koje bolesnika u određeno vrijeme podsjećaju na uzimanje lijekova.
U tijeku su klinička ispitivanja nekoliko novih lijekova za liječenje arterijske hipertenzije, uključujući finerenon (nesteroidni antagonist mineralokortikoidnih receptora), inhibitore angiotenzinskih receptora/neprilizina, inhibitore natrij-glukoza kotransportera-2, baxdrostat, lorundrostat, zilebesiran i neuropilin-1 agoniste.
U određenim slučajevima kada arterijski tlak nije moguće regulirati lijekovima, može se razmotriti kateterska renalna vaskularna denervacija. Odluku o primjeni tog invazivnog postupka donosi multidisciplinarni tim na temelju procjene koristi i rizika za pojedinog bolesnika. Riječ je o postupku kojim se radiofrekventnom energijom kateterom denerviraju simpatička živčana vlakna oko bubrežnih arterija. Ovaj se postupak ne preporučuje kod bolesnika s umjerenim i teškim oštećenjem bubrežne funkcije niti kod onih sa sekundarnom arterijskom hipertenzijom. Moguće komplikacije uključuju nastanak arteriovenske fistule, pseudoaneurizme, retroperitonealnog krvarenja na mjestu uvoda katetera u bedrenu arteriju, a u rijetkim slučajevima i suženje bubrežne arterije.
1.8.2025
