U Europi je zadnjih desetljeća porastao udio starije populacije. Od 1990. godine do 2024. godine došlo je do porasta broja starijih osoba od 75 godina s 12,7 milijuna na 26,4 milijuna za muškarce i s 27,4 milijuna na 42,9 milijuna za žene. Do 2050. godine predviđa se da će udio osoba starijih od 65 godina biti 16,7 % svjetske populacije. Duljem životnom vijeku doprinosi nekoliko važnih čimbenika: gospodarski razvoj, napredak u zdravstvu, poboljšanje životnih uvjeta i zdraviji način života.
Nastavlja se trend porasta udjela starijih bolesnika s kardiovaskularnim bolestima (KVB). Prevalencija KVB-a u osoba starijih od 80 godina iznosi oko 85 %. Vodeći uzrok morbiditeta i mortaliteta starijih osoba je koronarna bolest srca. Osamdeset posto svih smrti od KVB-a kod žena i 54 % svih smrti od KVB-a kod muškaraca javlja se u dobi iznad 75 godina.
Starenje predstavlja izazov u kardiovaskularnoj skrbi bolesnika. Stariji kardiovaskularni bolesnici imaju veći rizik nepovoljnih ishoda, osobito zbog funkcionalnih oštećenja. Više je čimbenika zbog kojih se kardiovaskularne intervencije manje koriste u terapiji starijih kardiovaskularnih bolesnika. Niz istraživanja dokazao je da je kod ovih intervencija veći rizik komplikacija kod starijih bolesnika, ali je korist jednaka kao i kod mlađih bolesnika. Stoga prilikom odluke o liječenju uvijek treba uzeti u obzir kvalitetu života bolesnika, tjelesne funkcije bolesnika i ovisnost o drugim osobama. Zadnjih godina kardiovaskularne intervencije postale su manje invazivne, a učestalost komplikacija je rjeđa, osobito u usporedbi s klasičnim kirurškim zahvatima.
Starenje organizma neminovno dovodi do promjena kardiovaskularnog sustava koje uzrokuju strukturne i funkcionalne promjene na srcu. Uobičajene promjene kardiovaskularnog (KV) sustava u starijoj dobi nazivamo degenerativnim promjenama. Degenerativne promjene KV sustava interferiraju s KV čimbenicima rizika što dovodi do razvoja i pogoršanja KVB-a i razvoja komorbiditeta. Degenerativne promjene srca uzrokuju fibrozu, amiloidozu, kalcifikaciju prstena mitralnog zaliska i sklerozu aortnog zaliska. Srčana fibroza i amiloidoza odgovorne su za razvoj srčanog zatajenja s očuvanom ejekcijskom frakcijom.
Srčana fibroza
Proces starenja dovodi do strukturnih promjena srca koje se manifestiraju zadebljanjem srčane pregrade između srčanih klijetki i promjenom oblika srca (srce poprima sferoidan izgled). Nastaju promjene srčanog tkiva: smanjuje se broj kardiomiocita, ostale stanice hipertrofiraju, povećava se udio kolagena i posljedično dolazi do razvoja fibroze srca.
Ona uzrokuje smanjenje elastičnosti srčanog mišića što može dovesti do smanjenja dijastoličke funkcije lijeve srčane klijetke, dok sistolička funkcija lijeve klijetke može ostati očuvana. Kao posljedica ovih promjena povećava se volumen lijeve pretklijetke srca, smanjuje se tolerancija na porast srčane frekvencije (na primjer kod tjelesne aktivnosti) i povećava se tlak u plućnoj arteriji.
Svi ovi procesi povećavaju rizik nastanka fibrilacije atrija (jedne od čestih aritmija starije životne dobi) i srčanog zatajenja s očuvanom ejekcijskom frakcijom.
Osim srca, degenerativnim promjenama biva zahvaćen i arterijski sustav. Povećava se krutost arterijskih stijenki, stvaraju se nakupine na stijenkama, stijenke se zadebljavaju, a postoji i veći rizik proširenja velikih arterija. Pogoršanju ovih promjena KV sustava doprinose i često prisutne druge bolesti kao što su arterijska hipertenzija, šećerna bolest, koronarna bolest srca i pretilost.
2.6.2026
