Preko 80 000 kemikalija je gotovo svakodnevno u upotrebi u SAD-u, a među kemijskim spojevima, barem po proizvedenoj količini, visoko mjesto zauzima bisfenol A (BPA). Kemijska industrija promiče imidž BPA.
Preko 80 000 kemikalija je gotovo svakodnevno u upotrebi u SAD-u, a među kemijskim spojevima, barem po proizvedenoj količini, visoko mjesto zauzima bisfenol A (BPA). Kemijska industrija promiče imidž BPA kao sastojka brojnih proizvoda koji čine naš život lakšim, zdravijim i sigurnijim. No, ovaj sastojak prate mnoge kontroverze, od onih ekoloških do još uvijek upitnog učinka na ljudsko zdravlje, koje ni preko 5000 objavljenih studija nije uspjelo posve rasvijetliti.
Što je BPA?
BPA je kemijski spoj koji se koristi za proizvodnju polikarbonatne plastike i poliepoksida. BPA je, u stvari, široko prisutan jer su mnogi proizvodi za svakodnevnu upotrebu načinjeni od polikarbonatne plastike. Stoga je danas kontakt s plastičnim materijalima koji sadrže BPA neizbježan jer se koristi za proizvodnju plastičnih boca za vodu, bočica za djecu, čaša, posuda za čuvanje hrane, plastična pakiranja hrane koja se čuvaju u hladnjacima i zamrzivačima (npr.pakiranje svježeg mesa), zaštitnih presvlaka kod konzervi i limenki (konzervirano povrće, konzervirana gotova jela, limenke pića…) Manje je poznato da polikarbonati i epoksi smoke čine sastavni dio i mobitela, kompjutera pa čak i biciklističkih kaciga.
BPA u ljudskom organizmu
Već je prije gotovo 100 godina utvrđeno da BPA u ljudskom organizmu ima estrogena svojstva, odnosno remeti endokrini sustav i oponaša hormone tijela. Upravo zahvaljujući tom svojstvu, BPA je već davno optužen kao mogući uzrok porasta broja hormonski ovisnih karcinoma poput karcinoma dojke i testisa. Slijedio je cijeli niz studija koje su utvrdile vezu između bisfenola A i hormonskog disbalansa. No, cijelu je teoriju opovrgnuo tim znanstvenika koji su utvrdili da BPA ima neznatan estrogeni utjecaj zbog čega nije vjerojatan uzrok porasta broja karcinoma.
Posebna pozornost u znanstvenim krugovima posvećena je problemu tzv. „učinka niskih doza“. Postavka je bila da BPA uzrokuje hormonalne i druge negativne učinke kod dugotrajne izloženosti vrlo niskim koncentracijama. Medutim, ekspertne skupine (a među njima i relevatna EFSA – European Food Safety Agency) nisu poduprijele takve tvrdnje budući da su studije na kojima se tvrdnja temelji nevjerodostojne i manjkave te se iz njih ne mogu izvlačiti konkretni zaključci o učincima na ljudsko zdravlje.
U naš organizam BPA najvećim dijelom dospijeva oralno, odnosno putem hrane i pića koji su čuvani u polikarbonatnoj ambalaži i konzervama presvučenim epoksi smolama te kod djece preko predmeta i igračaka koje stavljaju u usta. Pritom valja imati na umu da se dužim stajanjem proizvoda, primjerice, na policama u trgovinama povećava količina ove kemikalije u hrani. Također, zagrijavanje takve „ambalaže“ pogoduje ubrzavanju migracije bisfenola A u hranu.
Procjenjuje se da dnevna izloženost bisfenolu A čak 400 puta manja od definiranog tolerantnog unosa koji iznosi 0.05 mg po kg tjelesne mase. BPA se u ljudskom organizmu vrlo brzo apsorbira iz probavnog trakta, metabolizira u stijenci crijeva i jetre te izlučuje urinom. No, dio znanstvenika ipak izražava svoju zabrinutost, osobito nakon rezultata cijelog niza studija i različitih analitičkih metoda koje su utvrdile da razina slobodnog BPA u ljudskom serumu varira od 0.2 do 20 ng/ml. Dodatno, utvrđene su relativno visoke razine BPA u serumu trudnica te pupčanoj vrpci i fetalnoj plazmi što ukazuje da BPA može s majke prijeći u plod. Postoje neke naznake da BPA može uzrokovati neplodnost i sindrom policističnih jajnika u žena, no za sada su ti dokazi rezultat malih i manjkavih studija pa ih se ne može smatrati relevantnim.
BPA se smatra sigurnim
Stav je krovnih zdravstvenih institucija da doze BPA kojima smo izloženi svakodnevno (čak i djeca i adolescenti) nemaju negativan učinak na ljudsko zdravlje te se on može koristiti u proizvodnji ambalaže u kojoj se čuva tekućina i hrana. Stručne skupine redovito kritički analiziraju to mišljenje i do danas ga nisu promijenile. Ipak, neke su zemlje (Danska, Francuska) rukovodeći se pravilom opreznosti, 2010. godine uvele zabranu korištenja BPA u proizvodnji proizvoda za djecu dobi 0-3 godine (dječje bočice, dječja hrana i sl.) Sličan, oprezan, stav preuzela je i EFSA koja je 2011. godine dovela odredbu u kojoj se zabranjuju bočice za hranjenje djece koje sadrže BPA.
Uzevši sve u obzir, teško je očekivati da će se kontroverze oko ove kemikalije uskoro razriješiti. Do tada je možda najbolje rješenje rukovoditi se pravilom opreznosti i ograničiti upotrebu polikarbonatne plastike u svakodnevnom životu.
23.12.2015
