Laser ni ultrazvuk (UZV), pa ni rendgen (RTG), nisu otkrića medicinske struke, nego bazičnih znanosti kao što su kemija, fizika i biologija, a tek su kasnije našli svoju primjenu unutar medicinske i drugih struka. Mnoga tehnološka otkrića koja danas imaju značajnu primjenu u medicini otkrivena su u drugim područjima, a tek su kasnije prihvaćena i široko korištena u medicini. Tako je, na primjer, ultrazvuk razvijen najprije u vojnoj mornarici, a tek dosta kasnije prihvaćen u medicini. Razmatranje upotrebe lasera u medicini datira od 1986. godine, ali je tek 1990. godine Shanberg objavio prve rezultate laserske prostatektomije.
Sama riječ laser zapravo je kratica od engleskog naziva Light Amplification by Stimulated Emission of Radiation (LASER) ili, u prijevodu na hrvatski, pojačanje svjetlosti pomoću stimulirane emisije zračenja. Laser je, dakle, izvor elektromagnetskog zračenja koje dovodi do termičkih promjena apsorpcijom energije, osobito u tkivu koje sadrži vodu i hemoglobin. Tako dubina prodora energije iznosi tek nekoliko milimetara, čime je smanjena i mogućnost neželjene ozljede tkiva. Laserske sonde su vrlo tanke i osjetljive te kao takve savršeno prilagođene današnjim sve tanjim instrumentima kojima se izvode pojedini kirurški zahvati.
Laserom je moguće operirati i benigno uvećanu prostatu (BPH – engleska kratica koja se uvriježila i u našem jeziku), a kratica naziva te operacije je HoLEP (Holmium laser enukleacija prostate). Mogu se koristiti i drugi tipovi laserske opreme poput tulijskog lasera, nadalje Nd:YAG, KTP, green-light laser i drugi. Sam izbor laserske opreme nije toliko presudan koliko činjenica da se može birati valna duljina laserske zrake i njezina frekvencija pa se tako postiže vaporizacija ili koagulacija mekog tkiva, kao što je prostata.
Holmijev laser jedan je od najčešće korištenih u urologiji za destrukciju mekih tkiva kao što je prostata. Tehnika je uvedena u praksu prvi put 1995. godine, a holmij-YAG valovi apsorbiraju se u vodi, tvoreći zonu koagulacije veliku 3–4 milimetra i istodobno pouzdano zaustavljajući krvarenje. Osnovni princip takve operacije je retrogradna enukleacija uvećane prijelazne zone prostate i potom fragmentacija tkiva enukleirane prostate, pri čemu se fragmenti odstranjuju kroz klasični resektoskop kakav se koristi i u tipičnoj transuretralnoj elektroresekciji prostate (TURP), koja još uvijek predstavlja „zlatni standard“.
Vrijeme operativnog zahvata laserom dulje je nego kod TURP bolesnika, ali je vrijeme nošenja katetera, krvarenja i hospitalizacije znatno kraće. Poboljšanje simptoma narušenog mokrenja, kao i rezultati urodinamskih testova, podjednaki su u obje skupine. Veličina prostate pogodna za lasersku operaciju najviše ovisi o vještini i iskustvu operatera, a laserska operacija se načelno ne preporučuje za osobe s prostatom većom od 100 grama, osobito kod manje iskusnih operatera. Osobitih ograničenja nema pa se čak i bolesnici koji koriste antikoagulantnu terapiju mogu pouzdano laserski operirati.
Od komplikacija, dizurija perzistira i postoperativno u oko 10 % slučajeva, dok se retrogradna ejakulacija nalazi u 75 do 80 % laserski operiranih bolesnika. Čak ni u ranim radovima impotencija nije zabilježena kao komplikacija. Tako HoLEP postaje moguća alternativa TURP-u, iako je oprema vrlo skupa, a krivulja učenja kirurške tehnike zahtjevna i dugotrajna.
1.4.2026
