Ureteralni (bubrežni) stentovi predstavljaju često korištenu endourološku metodu za osiguranje protoka mokraće iz bubrega u mokraćni mjehur — najčešće nakon liječenja bubrežnih kamenaca, kod ureteralnih striktura, kirurških zahvata ili u kontekstu malignih opstrukcija. Stent ima oblik tanke, fleksibilne cijevi koja se prostire od bubrežnog kanala (renalne zdjelice) do mokraćnog mjehura i ostaje u tijelu određeno vrijeme.
Jedna od najčešćih nuspojava stentiranja je hematurija (krv u mokraći), koja može biti mikroskopska ili makroskopska (vidljiva golim okom). Pojava hematurije nakon postavljanja ureteralnog stenta u kliničkim serijama varira, ali je značajna — prema nekim studijama događa se kod približno 8–15 % pacijenata s ureteralnim stentom.
Hematurije uzrokovane stentom mogu imati više uzročnika. Prvi i ujedno najčešći razlog je mehanička iritacija, odnosno kretnja stranog predmeta o tkivo, koja uzrokuje minimalna krvarenja. Sljedeći mogući razlog je operativna trauma. Ovo se krvarenje obično manifestira u prvih nekoliko dana nakon zahvata. Hematuriju, odnosno krvarenje, mogu prouzročiti i upale i infekcije. Prisutnost stenta može povisiti rizik od urinarnih infekcija i lokalne upale. Isto tako, stent može biti dislociran ili nepravilno postavljen. Pomicanje stenta iz idealne pozicije dovodi do značajnije hematurije.
U vrlo rijetkim slučajevima događaju se i ozbiljne vaskularne komplikacije. Stent može uzrokovati eroziju u okolnim arterijama ili stvaranje ureteralno-arterijske fistule, što može rezultirati obilnim krvarenjem i zahtijeva hitnu intervenciju.
Hematurija u prisutnosti ureteralnog stenta može varirati, odnosno pojavljivati se u različitim oblicima. Počevši od blage, prolazne hematurije koju slijedi povremeno krvarenje vezano uz fizičku aktivnost, preko makroskopske hematurije s ugrušcima koja može zahtijevati medicinsku procjenu, do komplicirane hematurije koja uključuje obilna krvarenja. Procjena pacijenta s hematurijom u kontekstu stenta uključuje kliničku anamnezu i fizikalni pregled, analizu urina s mikroskopijom, urinokulturu, radiološke pretrage i cistoskopiju.
Liječenje takvih hematurija može biti konzervativno u lakšim slučajevima. To uključuje hidrataciju, analgetike i antispazmolitike uz češće kontrole urina i simptoma. Ako se utvrdi ili posumnja na urinarnu infekciju, pacijent će biti upućen na antibiotsku terapiju uz moguću zamjenu stenta. U slučaju perzistentne hematurije, pomaka stenta ili neadekvatnog ublažavanja simptoma, urolog može preporučiti zamjenu, podešavanje ili uklanjanje stenta. U slučaju obilnog krvarenja indicirana je hitna obrada.
Hematurija kod pacijenata s ureteralnim stentom relativno je česta i često očekivana, obično blagog karaktera i prolazna. Međutim, procjena je ključna jer se u rijetkim slučajevima može raditi o ozbiljnijim komplikacijama. Klinički pristup uključuje diferencijalnu dijagnostiku drugih uzroka hematurije, pravilnu procjenu stenta i individualizirano liječenje prema težini simptoma i nalaza.
13.1.2026
