Nerijetko se u urološkim ordinacijama susreću pacijenti koji tamo ne spadaju i čije smetnje i simptomi zapravo nisu posljedica urološke bolesti. Cilj ovog teksta je pomoći čitatelju u fokusiranju pažnje na simptome mokraćnog i genitalnog sustava koji vjerojatno predstavljaju urološku bolest. Pored toga, potrebno je razlikovati urološke simptome bolesti od tegoba i smetnji koje ne predstavljaju simptom neke određene bolesti, iako mogu stvarati određenu nelagodu. Urologija je kirurška struka i dominantan fokus i zadatak urologa je selekcionirati bolesnike kojima je potrebno kirurško liječenje od onih koje ne treba operirati. Stoga ću ovdje navesti pet dominantnih uroloških simptoma i njihove osnovne karakteristike.
Bol, ukoliko postoji, redovito je znatno izražena i konkretna te se ne radi o tegobama u smislu pritiska, neodređene nelagode, peckanja itd. Bol je najizraženija kod bubrežne kolike, epididimitisa, torzije testisa te raznih traumatskih stanja urogenitalnog sustava. Postoje i bezbolne urološke bolesti poput raka prostate u ranim fazama, erektilne disfunkcije, tumora testisa…
Oteklina se najčešće pojavljuje u genitalnoj regiji i zahvaća skrotum, odnosno njegov sadržaj – testis, pasjemenik (epididimis) i njihove ovojnice. Uvijek se radi o znatnoj oteklini koja znatno (dvostruko, pa i više) povećava testis, a praćena je bolima i/ili febrilitetom te jačim lokalnim crvenilom. Bezbolna oteklina tvrdog testisa uvijek je sumnjiva na tumor!
Povišena tjelesna temperatura gotovo je uvijek preko 38 °C, a najčešće je praćena zimicom i tresavicom. Najčešće se pojavljuje u večernjim satima i može trajati satima, da bi najčešće pred jutro nestala. Najčešće se javlja kod akutne upale bubrega, epididimisa (mali duguljasti organ neposredno uz sam testis) ili akutnog prostatitisa.
Smetnje mokrenja u prvi plan stavljaju kompletnu retenciju urina (nemogućnost mokrenja uz jaki nagon ili perzistentnu oteklinu u zdjelici) ili bezbolni prestanak izlučivanja urina (anurija). Ovo su ekstremne situacije u čitavom spektru iritativnih i/ili opstruktivnih tegoba koje remete normalno mokrenje. I dok iritativne smetnje više smetaju bolesniku, opstruktivne su te koje daleko više zabrinjavaju urologa. Podsjetimo: iritativne smetnje su učestalo mokrenje, noćno mokrenje i urgentni nagon na mokrenje, a opstruktivne su tanak i isprekidani mlaz mokraće, produljeno čekanje na početak mokrenja i produljeno vrijeme samog mokrenja te neophodno naprezanje tijekom ili pri kraju mokrenja.
Hematurija ili makroskopska pojava krvi u mokraći uvijek je alarmantni znak, osobito ako je bezbolna, ali i ovdje se radi o vrlo konkretnom simptomu – npr. pomokrite se, a WC školjka je sva krvava, katkad i s ugrušcima. Ovo je možda kardinalni znak urološke bolesti i vjerojatno zaslužuje biti na prvom mjestu ovog popisa simptoma. Osobitu pažnju treba posvetiti ako se radi o spontanoj hematuriji (dakle, neuzrokovanoj traumom) i koja je bezbolna. Takva hematurija najčešće budi sumnju na tumor urološkog sustava, a vrijedi napomenuti kako je „tumorska hematurija“ vrlo često totalna (urin je krvav od početka do kraja mlaza mokrenja) i intermitentna (pojavljuje se povremeno i izmjenjuje s fazama bistrog urina potpuno uredne boje), što nerijetko bolesnika navodi na krivu pomisao da se ne radi ni o čemu ozbiljnom.
4.5.2026
