Antioksidansi su u posljednjih desetak godina vrlo vruća znanstvena tema.
U ove se molekule zbog biokemijske podloge i uloge oksidativnog stresa u etiologiji mnogih bolesti današnjice polaže mnogo nade. Procjenjuje se da 40 % populacije SAD-a uzima vitaminske suplemente među kojima antioksidansi zauzimaju vodeće mjesto.
Međutim, potrebno je provesti još velik broj znanstvenih studija kako bi se znao točan mehanizam djelovanja i koliko su doista antioksidansi učinkoviti u prevenciji i terapiji degenerativnih bolesti današnjice poput kardiovaskularnih bolesti, karcinoma, dijabetesa ili makularne degeneracije.
Još je pedesetih godina dvadesetog stoljeća Denham Harman (začetnik teorije slobodnih radikala) pretpostavio je da je starenje posljedica pretjerane produkcije slobodnih radikala. Istodobno je zagovarao uzimanje antioksidansa, molekula koje mogu sanirati oštećenja uzrokovana slobodnim radikalima. Postoje mnoge studije koje ukazuju da degenerativne bolesti koje se povezuju uz starenje nisu neizbježni rezultat protoka vremena, nego su upravo povezane s razaranjem nukleinskih kiselina, proteina i strukture stanice izazvanim slobodnim radikalima.
Danas je već dovoljno znanstveno utemeljeno da redovita konzumacija hrane bogate antioksidansima djeluje pozitivno na zdravlje. Voće, povrće, cjelovite žitarice, čaj, vino, čokolada, maslinovo ulje i druge namirnice sadrže na stotine antioksidansa – vitamina, minerala i fitokemikalija – koji često djeluju sinergijski u borbi protiv štetnih slobodnih radikala.
Svakog mjeseca u znanstvenoj se literaturi može pronaći pregršt radova o antioksidansima koji uglavnom izučavaju usko djelovanje pojedine molekule, obično u laboratorijskim in-vitro istraživanjima. Rijetke su studije koje se provode na ljudima pa stoga još uvijek ne znamo u potpunosti kako nam i koliko antioksidansi pomažu kada ih uzimamo u prehrani.
Antioksidansi – bodyguardi naših stanica
Svakoga dana naše je tijelo izloženo približno deset tisuća napada slobodnih radikala, molekula koje oštećuju stanice. Slobodni radikali su nestabilni spojevi kisika koji su izgubili elektron usljed našeg izlaganja suncu, zagađenju i svakodnevnim mentalnim i tjelesnim naporima. Ove molekule kruže tijelom nastojeći se stabilizirati tako što ‘otimaju’ elektrone drugim molekulama. Kada im to uspije, od stabilnih molekula stvaraju nove slobodne radikale, a usput oštećuju zdrave stanice.
Antioksidans ima jedinstveno svojstvo. Njegovamolekularna struktura omogućuje mu da preda elektron slobodnom radikalu i time ga stabilizira. Antioksidansi su dakle “hvatači” slobodnih radikala i igraju mnoge važne uloge u borbi protiv oksidativne štete. Neki antoksidansi imaju individualno djelovanje, no u većini slučajeva djeluju timski.
Postoje stotine molekula porijeklom iz hrane koje posjeduju antioksidativnu aktivnost, međutim naviše znanstvenih potvrda o antioksidacijskom potencijalu imaju vitamini C i E te beta-karoten (provitamin vitamina A). Valja spomenuti i antioksidativne moći selena i cinka, minerala koji ulaze u sastav tjelesnih antioksidativnih sustava, a posljednjih godina pažnju znanstvenika privlači konezim Q10 koji se zbog iznimnog antioksidativnog djelovanja spominje u kontekstu anti-aging učinka. Također, postoje brojne fitokemikalije koje djeluju kao antioksidansi poput astaksantina, likopena, luteina, resveratrola, a njihovo je otkrivanje još uvijek u tijeku. Stoga priča o antioksidansima ovdje ne završava, jer sigurno nas čeka još mnogo zanimljivih otkrića na ovome polju
23.12.2015
