Sindrom iritabilnog crijeva (IBS) dugo se smatrao prvenstveno funkcionalnim poremećajem probavnog sustava, obilježenim bolovima u trbuhu, nadutošću i promjenama u stolici. Međutim, sve više dokaza upućuje na to da je riječ o mnogo složenijem stanju koje uključuje i metaboličke čimbenike poput prekomjerne tjelesne mase, poremećaja lipida i upale.
Dva velika randomizirana klinička istraživanja, objedinjena u jednu analizu, donijela su nam nova saznanja o prehrani i IBS-u. Naime, promjene u prehrani ne utječu samo na simptome IBS-a, već i na tjelesnu masu i metaboličko zdravlje – a upravo bi gubitak kilograma mogao biti ključni posrednik poboljšanja simptoma kod ovog stanja.
Kako je provedeno istraživanje?
Analiza je obuhvatila ukupno 260 osoba s IBS-om. Ispitanici su bili raspoređeni u tri skupine. U prvoj skupini ispitanici su se pridržavali prehrane sa smanjenim udjelom škroba i saharoze (SSRD). Druga skupina pridržavala se low FODMAP dijete (smanjen unos fermentabilnih ugljikohidrata), dok je treća bila kontrolna skupina bez promjena u prehrani. Intervencija je trajala četiri tjedna, a praćeni su simptomi, prehrambeni unos, tjelesna masa, indeks tjelesne mase (BMI) te razine lipida u krvi.
Već na početku istraživanja pokazalo se da gotovo polovina ispitanika ima prekomjernu tjelesnu masu ili pretilost, dok je kod čak 60–70 % prisutna visceralna (abdominalna) pretilost – ključna komponenta metaboličkog sindroma. Također, oko četvrtine ispitanika imalo je snižene razine „dobrog“ HDL kolesterola.
Gubitak kilograma kao ključni faktor
Jedan od najvažnijih nalaza jest da su oba načina prehrane, i SSRD i low FODMAP, dovela do smanjenja tjelesne mase i BMI-ja, dok u kontrolnoj skupini nije bilo značajnih promjena.
Ovaj gubitak kilograma nije bio slučajan. Obje dijete dovele su do smanjenog energetskog unosa, posebno kroz smanjenje ugljikohidrata. Najizraženiji pad zabilježen je u SSRD skupini, gdje su ispitanici značajno smanjili unos ukupnih ugljikohidrata, škroba i saharoze (šećera). Upravo je smanjenje ugljikohidrata, a ne masti, bilo najjače povezano s gubitkom mase. Promjene u unosu masti nisu pokazale značajnu povezanost s promjenama tjelesne mase.
Simptomi IBS-a: više od same prehrane
Obje dijete dovele su do značajnog poboljšanja gastrointestinalnih simptoma, uključujući bol u trbuhu, nadutost i plinove i poremećaje u pražnjenju. Osim toga, poboljšali su se i tzv. ekstraintestinalni simptomi, poput umora, bolova u leđima i zglobovima, pa čak i općeg psihološkog stanja. No ključna spoznaja jest da su ta poboljšanja češće bila povezana s gubitkom mase nego s konkretnim sastavom prehrane. Drugim riječima, nije samo pitanje što jedemo, nego i kolika je naša tjelesna masa.
Na početku istraživanja viša tjelesna masa i BMI bili su povezani s izraženijim simptomima, osobito onima izvan probavnog sustava. Tijekom intervencije, smanjenje mase bilo je povezano s poboljšanjem ukupnog IBS rezultata, ali i specifičnih simptoma poput umora, refluksa i učestalog mokrenja.
Uloga šećera i škroba
Iako su obje dijete bile učinkovite, analiza pokazuje da smanjenje unosa saharoze ima posebno važnu ulogu u smanjenju simptoma. U usporedbi sa škrobom, saharoza je pokazala jaču povezanost s poboljšanjem ukupnog IBS rezultata. Ovaj nalaz uklapa se u širu sliku moderne prehrane, gdje visok unos dodanih šećera i ultraprerađene hrane ima sve veći utjecaj na zdravlje. Prema nekim podacima, povećanje unosa takve hrane za samo 10 % povezano je s 8 % većim rizikom razvoja IBS-a.
Metaboličko zdravlje i lipidi
Osim simptoma, istraživanje je analiziralo i promjene u lipidnom profilu. U drugoj skupini ispitanika (s višim početnim vrijednostima kolesterola) obje dijete dovele su do smanjenja ukupnog kolesterola, LDL („lošeg“) kolesterola i non-HDL kolesterola (ukupni kolesterol umanjen za HDL kolesterol).
Zanimljivo, i ovdje je tjelesna masa igrala ključnu ulogu. Viši BMI bio je povezan s nepovoljnijim lipidnim profilom, dok je smanjenje tjelesne mase bilo povezano s poboljšanjem tih parametara. Ipak, uočen je i jedan paradoks: smanjenje tjelesne mase bilo je povezano s padom HDL kolesterola, što ukazuje na kompleksnu i još nedovoljno razjašnjenu dinamiku metaboličkih promjena tijekom mršavljenja.
Šira slika: IBS kao metabolički poremećaj?
Rezultati ovog istraživanja podržavaju sve jaču hipotezu da IBS nije samo funkcionalni poremećaj crijeva, već stanje koje je usko povezano s metaboličkim zdravljem. Masno tkivo, osobito visceralno, djeluje kao aktivni endokrini organ koji proizvodi upalne molekule. Taj kronični „tihi“ upalni proces može doprinijeti razvoju i pogoršanju IBS simptoma. Smanjenje tjelesne mase stoga može smanjiti upalu i time ublažiti simptome.
Zaključak
Ova analiza donosi važan zaokret u razumijevanju IBS-a. Iako je prehrana ključna u kontroli simptoma, pokazuje se da je tjelesna masa jednako važan čimbenik. Dijete poput SSRD-a i low FODMAP-a učinkovito smanjuju simptome, ali njihov učinak vjerojatno djelomično proizlazi iz smanjenja kalorijskog unosa i gubitka tjelesne mase. Posebno se ističe važnost smanjenja unosa šećera. U konačnici, pristup liječenju IBS-a trebao bi biti širi: ne samo fokusiran na izbjegavanje određenih namirnica, već i na poboljšanje ukupnog metaboličkog zdravlja.
Literatura:
- Roth B, Ohlsson B. Dietary Modifications in IBS Leads to Reduced Symptoms, Weight, and Lipid Levels: Two Randomized Clinical Trials. Nutrients. 2025;17(18):2966.
30.4.2026