Klimatske promjene već godinama oblikuju način na koji se proizvodi hrana, ali novi podaci otkrivaju tihe, ali ozbiljne posljedice koje često ostaju nezapažene. Osim što utječu na količinu prinosa, povišene razine ugljikova dioksida (CO₂) i više temperature povezane s globalnim zatopljenjem značajno smanjuju nutritivnu vrijednost mnogih prehrambenih kultura.
U proteklih pola stoljeća, čovječanstvo je postiglo izniman napredak u borbi protiv gladi. Zahvaljujući tehnološkom napretku, uvođenju intenzivne poljoprivrede i širenju globalnih tržišta, svijet danas proizvodi više hrane nego ikad prije. No u sjeni tog uspjeha raste tiha kriza — klimatske promjene mijenjaju temelje globalnog prehrambenog sustava. Ne samo da prijete količini proizvedene hrane, već ozbiljno narušavaju i njezinu kvalitetu, dostupnost i sigurnost.
Hrana bez hranjivih tvari?
Povećane koncentracije ugljikova dioksida (CO₂) u atmosferi, uzrokovane ljudskim djelovanjem, potiču rast biljaka, ali istovremeno narušavaju njihov nutritivni sastav. Eksperimenti s usjevima poput pšenice, riže, ječma i krumpira pokazuju da biljke uzgojene pod povišenim CO₂ sadržavaju manje proteina, cinka i željeza, nutrijenata ključnih za imunološki sustav, razvoj mozga i opće blagostanje.
Procjene ukazuju da bi stotine milijuna ljudi mogle pasti ispod preporučenih dnevnih unosa tih hranjivih tvari. Pogođeni će biti posebno oni koji već sada imaju oskudnu i jednoličnu prehranu, uglavnom temeljenu na biljnim kulturama, poput stanovništva u dijelovima Afrike, Azije i Latinske Amerike.
Poljoprivreda pod pritiskom
Klimatske promjene nepovoljno utječu na sve ključne faktore uspješne poljoprivrede: dostupnost vode, temperaturu, kvalitetu tla i prisutnost oprašivača. Više temperature i promjene u obrascima oborina dovode do suša, poplava i nepredvidivih vremenskih nepogoda koji sve češće uništavaju usjeve.
Povećava se i broj i rasprostranjenost štetnika, korova i biljnih bolesti. Na primjer, štetnici se šire prema sjeveru brzinom od gotovo 3 km godišnje, a neke kulture više nisu zaštićene od invazivnih vrsta s kojima se nikada prije nisu morale nositi. Kao dodatni problem, ozonsko onečišćenje u blizini tla dodatno smanjuje prinose jer djeluje kao biljni toksin, smanjujući fotosintezu i težinu zrna. Trenutno se procjenjuje da je globalni prinos žitarica zbog ozona manji za 6–9%.
Oprašivači poput pčela i leptira igraju ključnu ulogu u proizvodnji oko 35% svjetske hrane. No zagrijavanje tla, gubitak staništa, pesticidi i promjene u cvatnji biljaka dovode do smanjenja njihove brojnosti i učinkovitosti. Mogući rezultat? Manji prinosi voća, orašastih plodova i povrća, ali i porast deficita mikronutrijenata u ljudskoj populaciji — posebno vitamina A i folata, što kod djece može uzrokovati smanjeni imunitet, a kod trudnica povećan rizik od komplikacija.
Iako manje zastupljeni u ukupnom kalorijskom unosu, morski plodovi ključan su izvor kvalitetnih proteina, omega-3 masnih kiselina, vitamina B12, cinka i željeza. No oceani se zagrijavaju i zakiseljuju, što remeti cijeli morski lanac ishrane — od planktona do velikih riba.
Znanstvene procjene govore da bi globalni riblji ulov mogao pasti za 3–13% do sredine stoljeća, a u tropskim područjima i više od 30%, što će posebno pogoditi siromašnije obalne zajednice koje ovise o ribi kao glavnom prehrambenom i ekonomskom resursu.
Ni stočarska proizvodnja nije imuna. Toplinski stres smanjuje apetit, plodnost i otpornost stoke, a povećava potrebe za vodom. Posebno ranjive su životinje u područjima s lošom infrastrukturom za navodnjavanje i skloništima, kao što su dijelovi Afrike i Južne Azije.
Osim toga, promjene u sastavu pašnjaka i smanjenje nutritivne vrijednosti krmnih biljaka mogu dodatno narušiti prirast i kvalitetu mesa i mlijeka.
Ekonomija i politička nestabilnost kao dodatna prijetnja
Klimatske promjene, zajedno s prirodnim nepogodama, smanjuju proizvodnju, a time povećavaju cijene hrane na svjetskom tržištu. Procjene pokazuju da bi cijene pšenice, riže i kukuruza mogle porasti i do 100% do 2050. godine. To znači da siromašni ljudi neće moći kupiti ono što im je potrebno, čak i ako hrane bude dovoljno na globalnoj razini.
Povećanje nesigurnosti u opskrbi hranom može potaknuti migracije, sukobe i dodatnu političku nestabilnost. Pritom su djeca, trudnice i starije osobe najosjetljiviji na posljedice pothranjenosti i bolesti koje proizlaze iz loše prehrane.
Što možemo učiniti?
Rješenja postoje — ali zahtijevaju odlučnu i koordiniranu akciju na svim razinama:
- Poljoprivredne inovacije: razvoj sorti otpornih na sušu, vrućinu i bolesti te očuvanje nutritivne vrijednosti unatoč promjenama u okolišu.
- Zaštita okoliša: smanjenje emisija stakleničkih plinova, zaštita tla i voda, održivo gospodarenje ribljim fondom.
- Smanjenje otpada: čak trećina proizvedene hrane u svijetu se izgubi ili baci — poboljšanje logistike, skladištenja i svijesti potrošača nužno je za efikasnije korištenje resursa.
- Pravednija raspodjela hrane: potrebno je osigurati da dostupna hrana dođe i do najranjivijih, bez obzira na njihovu ekonomsku moć ili zemljopisni položaj.
Zaključak
Klimatske promjene nisu samo prijetnja budućim generacijama — one već sada mijenjaju način na koji jedemo i što unosimo u tijelo. Ako nastavimo ovim putem, u budućnosti bismo mogli imati dovoljno kalorija, ali ne i hranjivih tvari. A prehrana bez nutrijenata vodi u bolest, slabost i siromaštvo. Borba za prehrambenu sigurnost više nije pitanje samo poljoprivrede, već zdravlja, okoliša, ekonomije i globalne pravde. Vrijeme za reakciju je sada — jer se sutra već može dogoditi da zdrava, sigurna i pristupačna hrana postane luksuz, a ne pravo.
Izvor:
- Myers, S. S., Smith, M. R., Guth, S., Golden, C. D., Vaitla, B., Mueller, N. D., Dangour, A. D., & Huybers, P. (2017). Climate change and global food systems: Potential impacts on food security and undernutrition. Annual Review of Public Health, 38, 259–277.
- Society for Experimental Biology
31.7.2025
