Medicina kao poziv uključuje posvećivanje života poslu koji ima i osobni smisao i društveni značaj. Profesionalno sagorijevanje može narušiti osjećaj “poziva” kod zdravstvenih djelatnika. Iscrpljenost i sagorijevanje uključuju osjećaj emocionalne iscrpljenosti, depersonalizacije i snižen osjećaj postignuća. Općenito se može reći da zdravstveni djelatnici s više radnog iskustva bolje prepoznaju mogućnost razvoja sagorijevanja te su pronašli načine zaštite. Ono što predstavlja temelj održanja našeg osjećaja cjelovitosti jest sposobnost održavanja povezanosti s drugima, proživljavanje, toleriranje i integracija snažnih emocija te održavanje osjećaja sebe kao održivog, dobrog i pozitivnog.
Na sindrom sagorijevanja mogu upućivati navedeni znakovi:
- učestali osjećaj otuđenosti od pacijenata, obitelji i kolega,
- osjećaj emocionalno praznine,
- izgubljen osjećaj ispunjenosti ili osjećaj neuspješnosti na svom poslu.
Pružanje pomoći drugima tijekom trajanja pandemije može dovesti do pojave osjećaja tjeskobe, straha i drugih intenzivnih emocije.
Simptomi pretjeranog stresa manifestiraju se kroz prisustvo:
- izgaranja
- umora
- potištenosti
- razdražljivosti
- nesanice
- tjeskobe
- smetnje koncentracije
- tjeskobe
- depresivnih smetnji
Nošenje s ovim emocijama može utjecati na naš osjećaj blagostanja, kvalitetu brige i pažnje koju možemo pružiti drugima u svom profesionalnom i privatnom životu. Nužno je prepoznati znakove stresa, izgradnji otpornosti i nošenja sa stresom.
30.3.2021
