Razgovor s prof. dr. sc. Mihaelom Skerlevom iz Klinike za kožne i spolne bolesti Kliničkog bolničkog centra Zagreb i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Razgovor s prof. dr. sc. Mihaelom Skerlevom iz Klinike za kožne i spolne bolesti Kliničkog bolničkog centra Zagreb i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, predsjednikom Hrvatskog dermatovenerološkog društva i Hrvatskog društva za spolno prenosive bolesti Hrvatskog liječničkog zbora
Nema baš uvijek puno korisnih, a ujedno i lijepih stvari u ovom životu, stoga je šteta da trenuci koji se pamte ne postanu dijelom tradicije.
- Zadarski Dermatoterapijski dani, održani početkom travnja, bili su vrlo uspješni i iznimno dobro posjećeni. U dvodnevnom stručnom dijelu bile su obuhvaćene najbitnije teme dermatovenerološke djelatnosti: dermatomikoze, psorijaza i akne, te dermatoze u liječenju kojih se primjenjuju lokalni kortikosteroidi
- U vrijeme kad sponzoriranje nije jednostavno, kao i u situaciji kad, stjecajem određenih okolnosti, neke vrlo vrijedne (možda i samozatajne) kolegice i kolege ne nalaze uvijek lako sponzore, vrlo sam zahvalan Belupu što nam omogućuje “logistiku”, na osnovu koje oni mogu sudjelovati na stručnim aktivnostima.
- Paleta Belupovih lokalnih kortikosteroida u oblicima kreme, masti, tekućina, gelova, posipa, neizostavni su dio svakodnevne dermatovenerološke prakse. To se isto odnosi i na “neutralne” kreme, pripravke za liječenje psorijaze i akne, koji ne sadrže kortikosteroide, kao i peroralne antimikotike. Mislim da se Belupo i mi u tom smislu odlično “pratimo”.
Početkom travnja u Zadru je održan stručni simpozij pod nazivom Dermatoterapijski dani. Stručni pokrovitelj bilo je Hrvatsko dermatovenerološko društvo Hrvatskog liječničkog zbora. Kao predsjednik Društva i jedan od predavača na tim Danima, za početak, recite nam kakve dojmove nosite s tog skupa?
Da, kao što ste i sami kazali, u Zadru se u travnju održao simpozij “Dermatoterapijski dani”, pod stručnim pokroviteljstvom Hrvatskog dermatovenerološkog društva Hrvatskog liječničkog zbora. Belupo i Hrvatsko dermatovenerološko društvo dugogodišnji su partneri i Belupo nas “prati” u velikom broju naših stručnih aktivnosti, kao što su, na primjer, nacionalni dermatovenerološki kongresi (posljednji održan 2006. godine u Splitu. Na njemu je, osim dermatovenerologa iz Hrvatske, sudjelovalo i više od 30 uglednih predavača iz inozemstva), Belupove dermatološke akademije na Brijunima, Europska konferencija o spolno prenosivim infekcijama i HIV/AIDS, održana 2007. godine, tematski stručni sastanci Društva itd. No o prethodno navedenim aktivnostima već je bilo spomena u vašem Glasilu.
Prema usmeno priopćenim dojmovima kolegica i kolega, sudionika ovih Dermatoterapijskih dana u Zadru, a to je i moje osobno mišljenje, skup je bio vrlo uspješan i iznimno dobro posjećen. U dvodnevnom stručnom dijelu bile su obuhvaćene najbitnije teme dermatovenerološke djelatnosti. Dakle, dermatomikoze, psorijaza i akne, kao i dermatoze u liječenju kojih se primjenjuju lokalni kortikosteroidi. Za početak stručnog dijela, održana su predavanja naših uglednih dermatovenerologa. U svakoj je temi “nastupio” i predavač s naše Klinike za kožne i spolne bolesti Kliničkog bolničkog centra Zagreb i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. To su bili prof.dr. sc. Ivan Dobrić, s temom o primjeni lokalnih kortikosteroida, prim. dr. sc. Aida Pašić, s temom o psorijazi i, kao što ste naveli u pitanju, ja, s temom o liječenju dermatomikoza. Izvanredna su bila predavanja uglednih dermatovenerologa, članova našeg Društva, kao što su doc. dr. sc. Neira Puizina – Ivić, (s Klinike u Splitu) o kortikosteroidima, prof. dr. sc. Ines Brajac, s Klinike u Rijeci, o liječenju akni i prim. dr. sc. Mile Gverić, iz Zadra, o liječenju dermatomikoza. Međutim, to ne bi bilo dostatno da nije bilo vrlo strukturirane, stručno vrlo utemeljene i iznimno žive rasprave ostalih kolegica i kolega, zbog čega mi je posebno drago.
Mislite li da bi održavanje takvih skupova trebalo postati tradicionalno?
Da, definitivno! Nema baš uvijek puno korisnih, a ujedno i lijepih stvari u ovom životu, stoga je šteta da trenutci koji se pamte ne postanu dijelom tradicije. U vrijeme kad sponzoriranje nije jednostavno, kao i u situaciji kad, stjecajem određenih okolnosti, neke vrlo vrijedne (možda i samozatajne) kolegice i kolege ne nalaze uvijek lako sponzore, vrlo sam zahvalan Belupu što nam omogućuje “logistiku”. Na osnovu toga, kolegice i kolege mogu sudjelovati na stručnim aktivnostima i izreći što misle o nekom stručnom problemu iz svoje prakse. Mislim da bi i trebala biti dužnost svakog tko je odgovoran za rad nekog stručnog društva, omogućiti svim svojim članovima da “dođu do izražaja”. S druge strane, a to nije ni malo zanemarivo, u današnjem tempu življenja i uz brojne obveze, koje svatko od nas ima, vrlo često živimo jedni kraj drugih, a da uvijek točno ne znamo čime se tko točno bavi i s kakvim se sve nedoumicama i problemima susreće. Stoga, izmjena misli i ideja i pokoje “druženje” u krasnom okruženju, vrlo su dobrodošli i mislim da smo svi to, uzevši u obzir odgovornost i zahtjevnost posla kojim se bavimo, ponekad i zaslužili!
Tema vašeg izlaganja na tom simpoziju bila je Dermatomikoze bez sistemske terapije. Što su bile osnovne poruke vašeg predavanja? Ima li kakvih značajnih novosti i iskustva općenito u dermatologiji, a posebno na području dermatomikoza?
Dermatomikoze su jedna od najčešćih bolesti u dermatovenerološkoj djelatnosti, a isto tako i u domeni rada liječnika obiteljske medicine. Koliko god bolesti kože uzrokovane gljivama mogu nekome, tko nije sasvim dobro upućen, izgledati banalno, toliko je točno potvrđena dijagnoza i primjena adekvatnog liječenja, izrazito važna za kvalitetu zdravlja i života onog tko od toga boluje. Verifikacija dijagnoze (nativni preparat i kultura), koja se desetljećima, uz neke dodatne momente (sukladno novijim spoznajama), izvodi u Referentnom centru za dermatološku mikologiju i parazitologiju Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske u našoj Klinici, bitan je preduvjet uspješne terapije. Danas, međutim, postoje lijekovi usmjereni na liječenje gljivičnih bolesti kože i adneksa kože (dakle, kosa i nokti) u oblicima pogodnim za lokalnu primjenu, no sve se više razvijaju i peroralni antimikotici. Tijekom svog predavanja i rasprave željeli smo istaknuti važnost postojanja i racionalne primjene baš tih peroralnih antimikotika, s obzirom na to da se neki oblici gljivičnih bolesti kože (osobito onihomikoze, mikoze vlasišta, izrazito proširene mikoze, kao i mikoze kod ljudi kojima je na neki način smanjena prirodna otpornost) ne mogu adekvatno izliječiti ako se ne primijene baš ti sustavni antimikotici. Pitanje je razvijenosti zdravstvenog sustava, no i svijesti liječnika i bolesnika, u kojoj mjeri dopuštamo da taj suvremeni način liječenja postane dijelom naše svakodnevne prakse.
Koje je mjesto i uloga Belupovih preparata za primjenu na koži u svakodnevnoj praksi dermatologa, ali i liječnika opće medicine?
Kao što je već prije rečeno, Belupo je dugogodišnji partner dermatovenerološke djelatnosti u Hrvatskoj. Predavači na spomenutom skupu, kao i kolegice i kolege koje su vrlo aktivno sudjelovali u raspravi, to su definitivno pokazali i dokazali. Predstojnica Klinike za kožne i spolne bolesti Kliničkog bolničkog centra Zagreb i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prof.dr. sc. Jasna Lipozenčić, bila je među pionirima studija i elaborata koji su bili u vezi s djelotvornošću palete Belupovih lokalnih kortikosteroida, tako da su temelji stručne suradnje postavljeni već prije dosta godina. Lokalni kortikosteroidi u oblicima kreme, masti, tekućina, gelova, posipa, neizostavni su dio svakodnevne dermatovenerološke prakse. To se isto odnosi i na “neutralne” kreme, pripravke za liječenje psorijaze i akne, koji ne sadrže kortikosteroide. No nije ništa manje važno spomenuti i peroralne antimikotike. Mislim da se Belupo i mi u tom smislu odlično “pratimo” i, jednostavno, teško da mogu zamisliti zajednički zadatak uspješnog liječenja naših bolesnika bez naše kvalitetne suradnje.
23.12.2015
