Možemo reći da generalizirani anksiozni poremećaj (GAP) predstavlja prototip anksioznog poremećaja, no često ga se prilikom dijagnosticiranja zanemaruje i marginalizira…
Možemo reći da generalizirani anksiozni poremećaj (GAP) predstavlja prototip anksioznog poremećaja, no često ga se prilikom dijagnosticiranja zanemaruje i marginalizira.
MKB-10 (Međunarodna klasifikacija bolesti) navodi sljedeće simptome karakteristične za ovaj poremećaj:
I. Simptomi podražaja vegetativnog sustava
- lupanje srca, „težina“ oko srca ili ubrzanje pulsa,
- znojenje,
- tremor ili drhtanje tijela te
- suha usta (nije povezano s lijekovima ili dehidracijom).
II. Simptomi koji se odnose na grudni koš i abdomen
- teškoće pri disanju,
- osjećaj gušenja, davljenja/stiskanja,
- bol ili nelagoda u grudnom košu te
- mučnina ili nelagoda u abdomenu (npr. bućkanje u želucu).
III. Simptomi povezani s mentalnim stanjem
- osjećaj omamljenosti, nestabilnosti, nesvjestice, slabosti, smušenosti,
- osjećaj da objekti nisu stvarni (derealizacija) ili distanciranost osobe od sebe same (“kao da stvarno nije prisutna”, derealizacija),
- strah da će izgubiti kontrolu, poludjeti ili nestati te
- strah od smrti.
IV. Opći simptomi
- navala topline ili navala hladnoće te
- osjećaj obamrlosti ili senzacije šumljenja/zvonjave.
V. Simptomi tenzije
- mišićna napetost i bolovi,
- fizički nemir i nemogućnost opuštanja,
- osjećaj napetosti, psihičke napetosti te
- doživljaj knedle u grlu ili teškoća gutanja.
VI. Drugi nespecifični simptomi
- pretjerani odgovor na minimalna iznenađenja ili osjećaj da će svaki čas doživjeti neugodno iznenađenje,
- teškoće koncentracije, kao da je mozak prazan, poteškoće u mišljenju zbog briga i anksioznosti,
- stalno prisutna razdražljivost te
- teškoće pri usnivanju zbog stalne zabrinutosti.
VII
- crvenjenje i drhtanje,
- strah od povraćanja te
- nagon za mokrenjem ili strah od mogućnosti mokrenja ili defekacije.
S druge strane, nova DSM-5 klasifikacija (Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje) navodi sljedeće simptome potrebne za dijagnosticiranje ovog poremećaja:
- pretjerana anksioznost i zabrinutost (bojažljiva iščekivanja), koje se javljaju većinu dana u zadnjih 6 mjeseci u vezi s raznim događajima ili aktivnostima (kao što je uspjeh na poslu ili u školi) te
- osoba s teškoćom kontrolira ovu zabrinutost.
Anksioznost i zabrinutost povezani su s tri (ili više) od sljedećih šest simptoma (barem neki od simptoma prisutni su više dana u zadnjih 6 mjeseci):
Napomena: Kod djece je potreban samo jedan simptom.
- nemir ili osjećaj napetosti ili da je «na rubu»,
- lako umaranje,
- teškoće koncentriranja,
- razdražljivost,
- mišićna napetost,
- smetnje spavanja (teškoće prilikom usnivanja ili prosnivanja , ili nemirno, nezadovoljavajuće spavanje),
- anksioznost, zabrinutost ili tjelesni simptomi uzrokuju klinički značajnu patnju ili oštećenje u socijalnom, radnom ili drugim važnim područjima funkcioniranja. Ova se smetnja ne može pripisati fiziološkim učincima neke psihoaktivne tvari (npr. neka droga , lijek) ili drugom zdravstvenom stanju (npr. hipertiroidizam).
Smetnja se ne može bolje objasniti drugim psihičkim poremećajem (kao što su npr. anksioznost ili zabrinutost zbog pojave paničnih napada kod paničnog poremećaja, negativna procjena kod socijalnog anksioznog poremećaja (socijalna fobija), osjećaj zaraze ili druge opsesije kod opsesivno-kompulzivnog poremećaja, separacija od osoba kojima su privrženi (kod separacijskog anksioznog poremećaja, podsjetnici na traumatski događaj kod posttraumatskog stresnog poremećaja, debljanje kod anoreksije nervoze, tjelesne pritužbe kod poremećaja tjelesnih simptoma, percipirani nedostaci u vanjskom izgledu kod tjelesnog dizmorfnog poremećaja, ozbiljna bolest kod anksioznog poremećaja zbog bolesti ili sadržaj sumanutih vjerovanja kod shizofrenije ili sumanutog poremećaja).
8.7.2016
