U rodnici nalazimo mnoge anaerobne mikroorganizme: Peptococcus, Peptostreptococcus, Bacteroides, Fusobacterium, Clostridium, Eubacterium i Veillonella. Najčešći uzročnik bakterijske vaginoze je Gardnerella vaginalis. Vaginoza nije prava upala jer nema sve osobine upale pa je u prijašnjoj nomenklaturi bila svrstana kao nespecifični vaginitis. Bakterijska vaginoza može biti spolno prenosiva bolest s inkubacijom od 4 do 10 dana.
Bakterijske vaginoze uglavnom su tihe, asimptomatske upale koje nastaju sinergizmom brojnih anaeroba i Gardnerelle te čine 50 % svih upala rodnice. Ako dođe do porasta bakterija, povećava se opasnost od pojačanja i proširenja upale iz rodnice na druge genitalne organe. Kada žena ima vaginitis bez simptoma, nakon liječenja u 40 % slučajeva ima pozitivne kulture na Gardnerellu vaginalis. Infekcija je vrlo tvrdokorna. Kako raste broj anaerobnih bakterija, istodobno pada broj laktobacila te će iz asimptomatskog oblika nastati klinički simptomatsko stanje, tj. evidentna upala sa svim popratnim osobinama i simptomima. Upravo smanjenje broja laktobacila i povećanje broja anaeroba uzrokuje povećanje pH rodnice, a to znači gubitak zaštitne barijere. Tako bakterijska vaginoza potiče i lokalnu upalu te dolazi do olakšanog ulaska patogena u gornje dijelove ženskog reproduktivnog sustava. Anaerobne bakterije i same mogu uzrokovati zdjeličnu upalu.
Simptomi:
Bol u donjem dijelu trbuha, pojačan vaginalni iscjedak neugodna mirisa, bol tijekom spolnog odnosa, bol i osjećaj pečenja prilikom mokrenja, krvarenje između menstruacija, povišena temperatura, zimica, mučnina i/ili povraćanje te bolovi u križima.
Ginekološki pregled:
Prilikom ginekološkog pregleda javlja se bol na palpaciju uterusa i adneksa (jajnici + jajovodi) te osjetljivost vrata maternice na pomicanje.
Laboratorijski nalazi:
- Povišen CRP (C-reaktivni protein) i SE (sedimentacija)
- Povišeni leukociti > 10.000/uL
Dijagnostika:
Cervikalni obrisci PCR na klamidiju, gonoreju, mikoplazmu i ureaplazmu, obrisak endometrija (sluznice maternice), uzorak krvi – hemokultura (bakterije u krvi). Cervikalni obrisci na aerobe i anaerobe. Ukoliko dođe do operacije tuboovarijskog apscesa, uzimaju se intraoperativni uzorci za mikrobiološku obradu.
Obavezno se mora napraviti serološko testiranje na sifilis (česta koinfekcija) i HIV. Također je važno odrediti hormon trudnoće βHCG kako bi se isključila trudnoća izvan maternice.
Slikovne metode:
Transvaginalni ultrazvuk (TVUZ), magnetska rezonanca (MRI zdjelice), kompjutorizirana tomografija (CT ili MSCT).
Operativni zahvati:
Laparoskopija (LPSC) je minimalno invazivna kirurška tehnika kojom se kroz male rezove na trbuhu, uz pomoć kamere, odstranjuju tumorske mase ili priraslice. Laparotomija (LAP) je kirurški zahvat otvaranja trbušne šupljine klasičnim rezom.
Terapija:
Ako se pacijentica hospitalizira, terapija se daje intravenozno (i.v.) i na usta (per os – p.o.) po sljedećoj shemi: ceftriakson i.v. + doksiciklin p.o. + metronidazol i.v./p.o.
Ukoliko za 48 sati dolazi do poboljšanja nalaza i tijeka bolesti, prelazi se na terapiju tabletama na usta.
U ambulantnom liječenju daje se doksiciklin 2 x 100 mg / 14 dana + metronidazol 2 x 500 mg / 14 dana.
Atipičnosti kod PID-a:
Za oko 70 % asimptomatskih upala odgovorna je Chlamydia trachomatis. To je PID bez temperature i leukocitoze, a svejedno napravi štetu reproduktivnom sustavu. Najčešće se prezentira kao intermenstrualno krvarenje i krvarenje iz maternice nakon odnosa, kada zahvati sluznicu maternice (endometritis).
PID se može javiti i kod insercije (umetanja) intrauterinog uloška (IUD) (nepravilno nazvanog spirala). Ukoliko postoji infekcija u cervikalnom kanalu, ona se prilikom insercije uloška „povuče“ u sluznicu maternice. Posebnost takvih infekcija je kronična zdjelična bol, a da uopće nije bilo akutne upale. Naročito se javlja kod pacijentica s ponavljajućim i neliječenim upalama.
Uzroci pojave PID-a:
Neliječene vaginalne infekcije, spolno prenosive infekcije (SPI), loša higijena genitalija, višestruki seksualni partneri, promiskuitet, nizak imunitet i ponavljajuće infekcije.
Posljedice PID-a:
- Kod 12 % pacijentica nakon jedne epizode upale, a kod 35 % pacijentica nakon tri i više upala javlja se neplodnost.
- Šest do deset puta veći rizik od ektopične trudnoće (trudnoća izvan maternične šupljine). Trudnoća u jajovodu, jajniku, vratu maternice ili trbušnoj šupljini.
- U 18 % pacijentica javlja se kronična zdjelična bol.
- Ukoliko pacijentice nisu kontrolirane, može se javiti recidiv PID-a unutar dvije godine.
- Može se javiti perihepatitis s kroničnom boli.
- Psihosocijalne posljedice bolesti u smislu anksioznosti, dispareunije i seksualne disfunkcije.
Kontrole nakon preboljenja:
- Potrebna je kontrola nakon 72 sata bolesti radi procjene učinka terapije.
- Četiri tjedna nakon završetka terapije treba napraviti kontrolne obriske cerviksa.
- Nakon 4 – 6 tjedana kontrolni vaginalni UZV.
- Preporučiti korištenje kondoma.
- Savjetovanje o spolno prenosivim bolestima.
- Potrebno je testirati partnera.
Upalna bolest zdjelice (PID) nije „obična“ upala – ukoliko se nepravodobno pristupi liječenju ili se provede neadekvatna terapija, takvi postupci mogu imati trajne posljedice na reproduktivne organe i kvalitetu života žene.
11.5.2026
