Raku vrata maternice prethodi infekcija vrata maternice s HPV-om. Humani papiloma virus napada stanice vrata maternice kroz nekoliko koraka: prvo, virus mora prodrijeti kroz epitel vrata maternice. Ne može prodrijeti kroz neoštećenu sluznicu. On prodire kroz oštećenu sluznicu, npr. prilikom spolnog odnosa – dolazi do mikrotrauma (sitnih oštećenja) na površini epitela vrata maternice. Virus mora doprijeti do bazalnih stanica. Zadaća bazalnih stanica je da se stalno dijele i obnavljaju površinu epitela. Kada virus dođe do bazalnog sloja stanica, mora se vezati na membranu stanice posebnim receptorima. Nakon vezivanja, on ulazi u stanicu. Potom slijedi ugradnja virusne DNK u jezgru stanice. U slučaju dugotrajne infekcije HPV-om i kod određenih tipova (posebno HPV 16 i 18), DNK virusa se integrira u genom stanica domaćina. Virus koristi resurse stanice koju je napao i proizvodi proteine, takozvane onkoproteine E6 i E7, čija je zadaća onesposobiti dva vrlo značajna zaštitna proteina u ljudskim stanicama. To su p53, koji popravlja oštećenu DNK u stanicama i pokreće smrt oštećenih stanica, i Rb, koji kontrolira diobu stanica.
Kada su ti mehanizmi blokirani, odnosno kada su ta dva proteina onemogućena u svojim zadaćama, stanice počinju nekontrolirano rasti i nastaje displazija stanica. Tako nastaje širenje infekcije. Zaražene bazalne stanice se dijele i pomiču prema površini epitela. Na površini epitela virus završava svoj ciklus i oslobađa se u okolinu.
Infekcija s HPV-om, odnosno promjene koje virus izaziva na stanicama vrata maternice, otkrivaju se PAPA testom, o kojem sam opsežno pisala u prijašnjim člancima (što je PAPA test i abnormalne stanice u nalazu PAPA testa). Prilikom uzimanja PAPA testa, uzimamo uzorke (postružemo sluznicu) iz stražnjih dijelova rodnice, vanjskog dijela vrata maternice (egzocerviksa) i sa sluznice kanalića vrata maternice (endocerviksa). S tih mjesta se također uzima obrisak za DNA analizu HPV-a. Ukoliko je obrisak pozitivan, daje nam informaciju je li HPV iz grupe niskog rizika ili iz grupe visokog rizika, te nam detektira genotip virusa označen brojevima.
Na nalazu PAPA testa vidimo abnormalne stanice i koilocite (stanice koje sadrže komprimiranu jezgru s perinuklearnom vakuolom). Na PAPA testu, SIL označava skvamoznu intraepitelnu leziju (engl. Squamous Intraepithelial Lesion). To je termin koji se koristi u Bethesda sustavu za opisivanje promjena na stanicama pločastog epitela vrata maternice uzrokovanih HPV infekcijom.
Postoje dvije glavne podjele:
LSIL – Low-grade SIL (niskogradusna lezija), ona obuhvaća blage promjene – CIN 1 (cervikalna intraepitelna neoplazija stupanj 1)
HSIL – High-grade SIL (visokogradusna lezija), obuhvaća CIN 2 i CIN 3.
Smatra se da CIN 1 predstavlja prolaznu HPV infekciju koja ima malu vjerojatnost progresije do raka vrata maternice. To odgovara niskom stupnju (L) SIL-a. Kod CIN 1 vrlo je česta infekcija s više tipova HPV-a, ali infekcija na kraju nestaje tijekom nekoliko mjeseci djelovanjem imunološkog sustava. Otprilike 80–90% slučajeva CIN 1 nestaje. CIN 2 ili CIN 3 (visoki stupanj (H) SIL) u većini slučajeva predstavljaju perzistentnu infekciju. Može predstavljati prekancerozu, ali čak i kod CIN 3, do 60% lezija će spontano regresirati. No, progresija CIN 1 u CIN 3 je u osnovi nastanka raka vrata maternice. O toj temi u sljedećim nastavcima.
31.8.2025
