Kao što sam napisala u prethodnim člancima, glavni uzrok karcinoma vrata maternice je perzistentna infekcija visokorizičnim tipovima HPV-a, najčešće 16 i 18. Već sam naglasila da HPV ulazi u stanice pločastog epitela na vratu maternice kroz mikrotraume u zoni transformacije. To je mjesto gdje se spajaju cilindrični epitel iz vrata maternice i pločasti epitel. Proces napada virusa na stanice također je opisan u prethodnom tekstu.
HSIL (sil visokog stupnja) prava je prekanceroza vrata maternice te, ako se ne liječi, predstavlja znatan rizik za razvoj karcinoma pločastog epitela vrata maternice. Uključuje lezije s nazivima umjerena displazija – CIN 2, teška displazija – CIN 3 i karcinom in situ – CIS. Važno je naglasiti da kod CIN 3 i karcinoma in situ (CIS) promjene zauzimaju čitav epitel, ali još uvijek nema proboja bazalne membrane.
Karcinom pločastih stanica in situ vrata maternice (CIS)
U ovoj fazi stanice imaju sve karakteristike malignih stanica (atipične stanice, poremećen raspored, brza dioba). Mikroskopski su ove lezije obilježene težim stupnjem displazije s brojnim mitozama, uključujući patološke mitoze. U oko 30–50% pacijentica HSIL lezije će regredirati u LSIL, što ovisi o dobi, veličini lezije i tipu HPV-a, a u oko 30% neadekvatno liječenih pacijentica tijekom nekoliko desetljeća napredovat će u invazivni karcinom pločastog epitela. No važno je naglasiti da su te stanice još uvijek ograničene na epitel, nisu invazivne i nema proboja bazalne membrane. Zato je u ovoj fazi izlječiv 100%. Važno je samo da se na vrijeme otkrije i liječi.
Za patološku analizu (PHD) lezija vrata maternice nužna je kvalitativna i kvantitativna adekvatnost uzorka. U dijagnostici intraepitelnih lezija kao pomoćno sredstvo mogu se rabiti i imunohistokemijska bojenja p16 i proliferacijski indeks Ki67. Oni mogu pridonijeti razlikovanju intraepitelnih lezija od drugih mogućih pojava, kao što su nezrela metaplazija i hiperplazija pričuvnih stanica.
Zanimljivo je da je uzimanje PAPA testa, odnosno citodijagnostika, najpouzdanije u predviđanju histološke dijagnoze CIS-a, a posebno CIN 3 – dijagnostička točnost iznosi 88–96%. Za lezije nižeg stupnja citodijagnostika nije toliko pouzdana, samo 37–48%, što zapravo ukazuje na potrebu dopunske dijagnostike, kao što su kolposkopija i biopsija.
Adenokarcinom in situ vrata maternice (AIS)
Adenokarcinom in situ (AIS) jest prekanceroza žljezdanog epitela vrata maternice. Naziva se i intraepitelna žljezdana neoplazija visokog stupnja (high grade cervical glandular intraepithelial neoplasia). Uzrokovan je HPV tipovima visokog rizika, najčešće 16 i 18. Često je udružen s HSIL-om. Problem je u tome što se nalazi visoko u endocervikalnom kanalu, što leziju čini nedostupnom pregledu. S obzirom na takav smještaj lezije AIS-a i drugih mogućih patoloških promjena u endocervikalnom kanalu, za njihovu je pravodobnu dijagnozu bitno uzeti adekvatan uzorak stanica za analizu PAPA testa. Ako se ne liječi, AIS nosi znatan rizik od nastanka endocervikalnog adenokarcinoma vrata maternice.
Intraepitelne lezije pločastog ili žljezdanog epitela osim što pokrivaju dio površine vrata maternice, šire se i po kriptama u endocerviksu, koje mogu u cijelosti oblagati. Endocervikalne kripte nazivaju se žlijezdama, iako su udubljenja površine endocervikalnog kanala. Cervikalne kripte uglavnom su dubine od 1–3 mm, ali mogu biti dublje, do 5 mm. Smatra se da više od 99,7% žena s CIN 3 ima proširenost u kripte.
O širenju karcinoma vrata maternice i terapijskim mogućnostima u sljedećem nastavku.
30.9.2025
