“Hodanje je zdravo – ali nije bezopasno za lokomotorni sustav.”
Hodanje se s pravom smatra jednom od najzdravijih i najsigurnijih tjelesnih aktivnosti. Preporučuje se u prevenciji kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa, pretilosti i depresije. Međutim, iako je riječ o niskointenzivnoj aktivnosti, hodanje nije biomehanički neutralno za lokomotorni sustav.
U ambulantama obiteljske medicine i fizikalne terapije sve se češće susreću bolovi koji nisu posljedica traume, nego ponavljanog opterećenja, upravo tijekom dugotrajnog ili intenziviranog hoda.
Prosječna osoba tijekom 60 minuta hoda napravi između 5.000 i 7.000 ponavljanja istog obrasca pokreta. Svaki korak stvara:
• prijenos sile s podloge kroz stopalo
• opterećenje Ahilove tetive
• kompresiju koljena
• rotacijsko opterećenje kuka
• mikropokrete u lumbalnoj kralježnici
Iako je pojedinačno opterećenje relativno malo, kumulativni učinak tisuća ponavljanja može dovesti do mikrotrauma tetiva, fascije i zglobnih struktura.
Ako se tome pridoda:
• naglo povećanje duljine hoda
• hodanje po tvrdoj podlozi
• višak tjelesne težine
• ili neadekvatna obuća bez amortizacije i potpore svoda stopala
rizik od prenaprezanja značajno raste.
Najčešće tegobe povezane s hodanjem
1. Plantarni fascitis (rana faza)
Plantarna fascija je vezivna struktura koja podupire svod stopala. Ponavljano opterećenje može izazvati:
• jutarnju bol u peti
• bol pri prvim koracima nakon mirovanja
• osjetljivost duž unutarnjeg dijela stopala
U ranoj fazi riječ je o iritaciji i mikrooštećenjima, prije nego se razvije kronična upala.
2. Bol u Ahilovoj tetivi
Ahilova tetiva prenosi silu mišića lista na stopalo. Dugotrajni hod, osobito uzbrdo ili u tvrdoj obući, može dovesti do:
• zatezanja i boli iznad pete
• jutarnje ukočenosti
• osjetljivosti na dodir
Radi se o stanju koje često počinje kao funkcionalno prenaprezanje, ali može prijeći u tendinopatiju ako se opterećenje nastavi.
3. Bol u koljenu
Koljeno podnosi višestruko opterećenje tjelesne težine pri svakom koraku. Kod dugotrajnog hodanja mogu se javiti:
• prednja bol u koljenu
• nelagoda pri silasku niz stepenice
• osjećaj „umora“ u zglobu
Najčešće je riječ o sindromu prenaprezanja patelofemoralnog zgloba.
Zašto hodanje često podcjenjujemo?
Zato što:
• ne doživljavamo ga kao „sport“
• nema naglog trenutka ozljede
• bol se razvija postupno
Upravo zato se prvi simptomi često ignoriraju, a mikrotraume se nastavljaju nakupljati.
Uloga lokalne terapije – ibuprofenski gel
Kod bolova uzrokovanih lokalnom upalnom reakcijom može biti korisna topikalna primjena nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAIL), poput ibuprofenskog gela. Njegovo djelovanje temelji se na:
• inhibiciji sinteze prostaglandina
• smanjenju lokalne upale
• ublažavanju boli
Prednost lokalne primjene je usmjereno djelovanje na bolno područje uz minimalnu sistemsku apsorpciju.
Važno je naglasiti da lokalna terapija predstavlja dio šire strategije oporavka, koja uključuje:
• privremeno smanjenje opterećenja
• prilagodbu obuće
• istezanje mišića lista i plantarne fascije
• postupni povratak aktivnosti
Hodanje je izuzetno korisna i preporučena aktivnost, ali nije biomehanički bezazlena. Tisuće ponavljanja istog pokreta mogu dovesti do prenaprezanja stopala, Ahilove tetive i koljena, osobito ako se zanemari važnost adekvatne obuće i postupnog povećanja opterećenja.
Prepoznavanje ranih simptoma i pravovremena prilagodba aktivnosti ključ su prevencije kroničnih tegoba.
Jer hodanje jest zdravo, ali i lokomotorni sustav ima svoja ograničenja.
24.2.2026