Osobe s poremećajem prehrane također su imale šest puta veću vjerojatnost za razvoj osteoporoze, dvostruko veću vjerojatnost oboljenja od zatajenja srca i tri puta veću vjerojatnost za razvoj dijabetesa.
Dijagnoza poremećaja prehrane također je utjecala na mentalno zdravlje, pri čemu su pacijenti imali sedam puta veću vjerojatnost za razvoj depresije i više od devet puta veću vjerojatnost za samoozljeđivanje u prvoj godini nakon dijagnoze. Ti su se rizici zadržali i nakon 5 godina, iako na nižoj razini.
Rizik od samoubojstva bio je gotovo 14 puta veći u prvoj godini nakon dijagnoze i ostao je gotovo trostruko veći i nakon 10 godina.
Rizik od prerane smrti također je bio povišen kod osoba s poremećajem prehrane. U prvoj godini rizik od smrti od bilo kojeg uzroka bio je više od četiri puta veći nego kod kontrolnih osoba i pet puta veći za neprirodnu smrt. Nakon 5 godina, ti su rizici i dalje bili dva, odnosno tri puta veći.
U tom smislu autori smatraju kako je važno podizanje svijesti među zdravstvenim djelatnicima o trajnim posljedicama poremećaja prehrane i potrebi za kontinuiranom podrškom te poremećaje prehrane potencijalno tretirati kao dugoročna stanja.
To uključuje redovite tjelesne zdravstvene preglede (srce, bubrezi, jetra, zdravlje kostiju, krvne pretrage) godinama nakon dijagnoze; kontinuirano praćenje mentalnog zdravlja, uključujući probir na depresiju i samoozljeđivanje; jasne planove zajedničke skrbi između liječnika opće prakse i specijalističkih službi; potencijalne brze puteve ponovnog upućivanja ako se simptomi vrate te dodatnu podršku tijekom razdoblja visokog rizika, kao što je prva godina nakon dijagnoze.
Cilj bi bio staviti veći naglasak na prepoznavanje i liječenje poremećaja prehrane, kako bi se pružateljima primarne zdravstvene zaštite, specijalistima i srodnim zdravstvenim djelatnicima pružili alati za prepoznavanje ranih znakova upozorenja i praćenje stalnih rizika povezanih s poremećajima prehrane.
1.12.2025
