Cijeli život se mučim s velikom potrebom za slatkim. Ne bih se voljela zauvijek riješiti slatkog u svom životu, ali bih ga voljela smanjiti. Primjetila sam da je moje jedenje slatkiša često povezano s emocionalnim jedenjem. Što bih mogla napraviti po tom pitanju?

Poštovani,

Emocionalno prejedanje definira se kao konzumiranje velikih količina hrane kao odgovor na emocije umjesto na osjećaj gladi. Procjenjuje se da je 75 % prejedanja uzrokovano emocijama. Mnogim osobama hrana predstavlja utjehu, barem kratkoročnu. Stoga nerijetko posežu za hranom kada imaju emocionalni problem, nekada svjesno, nekada podsvjesno. Takvo pogrešno rješavanje problema sprječava ih da spoznaju kako učinkovito riješiti određeni emocionalni problem. Nerijetko jedemo više kada smo u društvu drugih ljudi. Primjerice, jedemo previše kako bi se uklopili u skupinu ljudi koja nas ohrabruje da jedemo više. Jedemo previše i zbog dosade, stresa, umora, napetosti, depresije, ljutnje, anksioznosti ili usamljenosti. Hranom tako pokušavamo ispuniti ‘prazninu’, a takve je situacije svakako poželjno osvijestiti.

Pomoć pri osviještavanju situacija i razloga emocionalnog prejedanja najbolje može ponuditi psiholog ili psihijatar, a tom problematikom posebno se bavi i kognitivno-biihevoiralna terapija. Stoga je preporuka obratiti se kognitivno-bihevioralnom terapeutu koji može biti od velike pomoći u procesu rješavanja emocionalnog prejedana i žudnje za slatkom hranom.