Već duže vrijeme poznato je da ljudski organizam svjetlosnu energiju elektromagnetskih valova pretvara u elektrokemijsku energiju staničnih procesa koja u konačnici dovodi do niza biokemijskih reakcija u našem tijelu…
Već duže vrijeme poznato je da ljudski organizam svjetlosnu energiju elektromagnetskih valova pretvara u elektrokemijsku energiju staničnih procesa koja u konačnici dovodi do niza biokemijskih reakcija u našem tijelu.
Još prije više od stotinu godina danski liječnik Niels Ryberg Finsen započeo je suvremenu terapiju svjetlom, i za uspješno liječenje tuberkuloznih promjena na koži dobio Nobelovu nagradu 1903. godine.
Danas se u fototerapiji koriste sofisticirani uređaji – lampe, koje emitiraju vidljiv dio elektromagnetskog spektra slično sunčevom svjetlu, i dio infracrvenog spektra. Karakteristično je da ne emitiraju ultravioletno zračenje, dakle ne može se potamniti kao u solariju niti zadobiti štetne opekline.
Primjena fototerapije u psihijatriji započela je prije nekoliko desetljeća u Skandinavskim zemljama, u liječenju Sezonskog afektivnog poremećaja. Sezonski afektivni poremećaj (SAP) oblik je depresivnog poremećaja koji se javlja u predisponiranih osoba u zimskim mjesecima, kada je skraćeno izlaganje dnevnom svjetlu. Karakteritično je dugotrajno depresivno raspoloženje, psihomotorna usporenost, hipersomnija (pojačano spavanje) i pojačan apetit. U pravilu, depresija se povlači s dolaskom mjeseci u kojima dani postaju duži a noći kraće.
U regulaciji ritma budnosti i spavanja važnu ulogu igra hormon melatonin, kojeg luči epifiza ili pinealna žlijezda. Naime, kada mrežnica dobije podražaj svjetlom, signali putuju živcima do epifize koja ne luči melatonin. No kada podražaji po noći prestanu, započinje proizvodnja melatonina koji regulira spavanje. Kod predisponiranih ljudi javlja se pretjerana reakcija na smanjenu količinu dnevnog svjetla u zimskim mjesecima, i dolazi do pojave SAP-a. Zajedno s poremećanom ravnotežom u lučenju melatonina dolazi i do neravtnoeže u proizvodnji neuroprijenosnika serotonina, budući da se oboje sintetiziraju u kemijski zajedničkom „serotoninskom“ putu. Poznato je da disbalans u lučenju serotonina dovodi do depresije.
Uz liječenje antidepresivima, primjenjuje se i psihoterapija te fototerapija.
Ciklus fototerapije traje u kontinuitetu 10 dana po 15 do 20 minuta, uz primjenu svjetla iz lampe u prijepodnevnim satima. Svjetlo koje se emitira je polarizirano i polikromatsko. Primjenjuje se jačina svjetla 10000 Luxa, koja odgovara svjetlu jednog vedrog ali ne sunčanog dana. Aplicira se u predjelu čela, iznad korijena nosa. Nuspojave su vrlo rijetke i blage, u obliku suhoće očiju (pacijent zato tijekom aplikacije žmiri) ili glavobolje. Već nakon nekoliko dolazaka zamjećuje se vedrije raspoloženje, redukcija dnevne pospanosti i kvalitetniji noćni san. U slučaju potrebe ciklus se može ponoviti.
Danas se fototerapija primjenjuje i kod Velike depresivne epizode, a ne samo kod SAP-a, gdje također pokazuje vrlo dobre rezultate u liječenju. Kontraindikacije uključuju nošenje kontaktnih leća (koje se moraju onda ukloniti iz očiju), te Emocionalno nestabilni poremećaj osobnosti zbog opasnosti od razvijanja nemira i razdražljivosti. Također se treba pažljivo aplicirati kod bolesnika s Bipolarnim afektivnim poremećajem radi mogućeg nastanka hipomane epizode.
S obzirom da je fototerapija učinkovita, sigurna i neinvazivna metoda s malo nuspojava, sve više se primjenjuje u psihijatriji kod liječenja depresivnih poremećaja, posebno u starijih bolesnika koji su skloniji razviti više nuspojava na primjenu psihofarmaka.
27.6.2016
