Generalizirani anksiozni poremećaj je obilježen pretjeranom, gotovo svakodnevnom tjeskobom i zabrinutošću oko brojnih aktivnosti ili zbivanja, koja traje ≥6 mjeseci. Kao i kod drugih anksioznih poremećaja dominantni simptomi su različiti, no uobičajeno su konstantni osjećaj nervoze, drhtanja, mišićne napetosti, znojenja, nesvjestice, vrtoglavice, te epigastričnih tegoba…
Prije no što kažem nešto o GAP–u (Generaliziranom anksioznom poremećaju), prvo da pojasnim kako se u literaturi opisuje anksioznost/tjeskoba. Anksioznost je emocionalno stanje karakterizirano osjećajem neugode, nemira i napetosti, anticipacijom moguće opasnosti, kao i mnogim fiziološkim promjenama koje onda karakteriziramo kao anksiozna reakcija.
Glavna razlika između straha i anksioznosti je u tome što kod straha postoji realna prijetnja u sadašnjosti; dok se kod anksioznosti ta prijetnja anticipira (predviđa) u budućnosti. Strah ima adaptivnu funkciju reagiranja u situaciji realne prijetnje i u funkciji je očuvanja života, anksioznost ukoliko je umjerena (a onda to nazivamo zabrinutošću) je također korisna za pripremu organizma na stresne situacije, međutim pretjerana anksioznost može biti paralizirajuća, a time onemogućuje svakodnevno funkcioniranje.
Generalizirani anksiozni poremećaj je obilježen pretjeranom, gotovo svakodnevnom tjeskobom i zabrinutošću oko brojnih aktivnosti ili zbivanja, koja traje ≥6 mjeseci. Kao i kod drugih anksioznih poremećaja dominantni simptomi su različiti, no uobičajeno su konstantni osjećaj nervoze, drhtanja, mišićne napetosti, znojenja, nesvjestice, vrtoglavice, te epigastričnih tegoba. Generalizirani anksiozni poremećaj (GAP) je čest, pogađa oko 3% stanovništva unutar jednogodišnjeg razdoblja. Žene su pogođene dvostruko češće od muškaraca, a pojava kliničke slike također se povezuje i s kroničnim stresom u okolini. Poremećaj često započinje u djetinjstvu ili adolescenciji, no može započeti u bilo kojoj životnoj dobi. Većina osoba s GAP ima istovremeno jedan ili više psihijatrijskih poremećaja, uključujući tešku depresiju, specifičnu fobiju, društvenu fobiju i panični poremećaj.
Točan uzrok nastanka nije poznat, no spominju se slijedeći faktori mogu doprinijeti njegovom razvoju: genetika, biokemijski procesi u mozgu, okolišni utjecaji, često u međusobnom srazu. Neka istraživanja pokazuju da obiteljska “predispozicija” ima ulogu u povećanju vjerojatnosti da će osoba razviti GAP, no još nisu zasigurno identificirani specifični genetski markeri. Što se tiče biokemijskih procesa u mozgu GAP se veže uz poremećaj razine određenih kemijskih glasnika tzv. neurotransmitera, koji pomažu prijenos informacija od jedne živčane stanice na drugu. Ako su oni u neravnoteži, informacije se ne mogu pravilno prenositi mozgom, što može rezultirati pojavom tjeskobe u stresnim situacijama. Okolišni čimbenici u vidu nekih stresnih događaja, mogu dovesti do razvoja GAP, ali i simptomi GAP-a se također mogu pogoršati tijekom stresnih događaja. Korištenje i sustezanje od psihoaktivnih supstanci, uključujući alkohol, kofein i nikotin, također mogu pogoršati kliničku sliku GAP.
Da bi se postavila dijagnoza GAP simptomi bi trebali uključivati slijedeće elemente: strepnja (brige oko mogućih nezgoda, poteškoće koncentracije), motoričku napetost (nemir, tenzijske glavobolje, drhtanje, nemogućnost opuštanja), povećanu aktivnost vegetativnog sustava (omaglica, znojenje, tahikardija-ubrzan rad srca, tahipneja-ubrzano disanje, nelagodu u području želuca, vrtoglavica, suha usta itd. U djece može biti naglašena česta potreba za razuvjeravanjem, te prisutne tjelesne tegobe/pritužbe. Liječnici se tijekom dijagnostičke obrade služe kratkim upitnikom (GAP-7), koji im služi kao vodič u procjeni GAP-a: upitnik donosi slijedeće konstatacije: osjećam se nervozno, strepim od svega ili sam na granici toga; nisam u stanju da zaustavim ili da kontroliram zabrinutost; previše brinem o različitim stvarima; teško mi je da se opustim; toliko sam uznemiren/a da mi je teško sjediti mirno; lako se naljutim ili iznerviram; plašim se kao da se nešto strašno može desiti. Svaki se odgovor boduje u odnosu na odgovor 0-4, ovisno dal je odgovor: uopće ne, nekoliko dana, duže od sedam dana, skoro svaki dan. Na kraju se zbrajaju bodovi i ovisno o rezultatu određuje se nivo anksioznosti kao minimalni, blagi, umjereni, teški.
Terapija GAP uključuje lijekove, tzv. medikamentno liječenje, psihoterapijsko liječenje i druge ne medikamentozne postupke. Najčešće se radi o kombiniranom liječenju, a odabir terapije za svaku je osobu individualan. Terapija lijekovima uključuje: anksiolitike, antidepresive, antikonvulzive.
Liječenje u psihoterapijskom pristupu, ide u smjeru kognitivno-bihevioralne terapije, tijekom koje se općenito postavljaju osnovni ciljevi terapije, kao što je djelovanje na psihičke i psihosomatske simptome anksioznosti, kontrola emocionalno-vegetativnih, misaonih i ponašajnih simptoma, pri čemu se primjenjuju tehnike relaksacije, tehnike disanja, sistematska desenzitizacija, preplavljujuće tehnike, pozitivno mišljenje, kognitivno restrukturiranje te trening socijalnih vještina, također se može sprovoditi i individualna psihoterapija.
Klinička slika generaliziranog anksioznog poremećaja (GAP) predstavlja ozbiljni poremećaj ukupnog funkcioniranja oboljele osobe, jer je anksioznost tog intenziteta da osobu cijelu zaokupi i time onemogući da sudjeluje u drugim aktivnostima. Ono što je vidljivo iz prakse, radom s pacijentima koji imaju GAP, je da su opterećujući i za svoju okolinu, obitelji, koja ih često onda opisuje “teškima”, “opterećujućima”, “kontrolirajućima”.
Kod većine bolesnika bez liječenja tijek bolesti je kroničan, može se mijenjati u intenzitetu tijekom vremena. Liječenje obično dovodi do poboljšanja i povremenog povratka funkcioniranja, a dovodi i do poboljšanja kvalitete življenja.
Do sada nema saznanja kako spriječiti pojavu anksioznog poremećaja, ipak, postoje postupci i djelovanja kroz koje se mogu umanjiti simptomi: prekinite ili smanjite upotrebu proizvoda koji sadrže kofein, primjerice kavu, čaj, čokoladu. Prije uzimanja bilo kakvih lijekova ili biljnih pripravaka, savjetujte se sa liječnikom ili ljekarnikom, jer određenje supstance iz istih mogu pogoršati anksioznost. Ukoliko se prepoznajete u kliničkoj slici, potražite stručnu pomoć.
18.3.2016
