Isječak iz knjige, uz pravo prenošenja na zdravobudi portalu: (P)OSTATI ZDRAV
Smatram da će u ovom stoljeću svjedočiti radikalnoj promjeni paradigme o zdravlju. Mislim da trebamo još intenzivnije krenuti u smjeru holističkog poimanja zdravlja gdje čovjeka svakako nećemo svoditi na njegove tjelesne funkcije. I ne samo da ga ne svodimo na njih, nego tijelo kao takvo uopće ne gledamo odvojeno od duha. Descartesov dualizam odvojio je um od tijela, ali danas znamo da je to neopravdano. Nije pitanje utječe li naš unutarnji svijet na tijelo, nego kako i koliko!
I zato kada gledamo bolesnog čovjeka ne bismo trebali vidjeti dijagnozu, nego osobu. Stil života trebali bismo uzeti u ozbir i kao mogući akcelerator pojave određene bolesti, a promjenu stila života kao dio rješenja. Ne mogu govoriti o postocima jer je sasvim izvjesno da se za različite bolesti radi o različitim postocima. Neke bolesti u najvišem postotku uzrokuje genetika, neke okolišni uvjeti, a neke stil života.
Također želim naglasiti da se moje poimanje holističkog pristupa ne odnosi samo, pa čak ni primarno, na dodatne metode liječenja, prisutnije u istočnjačkoj tradiciji. Za neke je dokazana korist, a neke mogu pomoći ako osoba vjeruje da mogu pomoći pa ih ne treba odbaciti samo zato što nismo navikli na njih. Eventualnim uključivanjem takvih metoda (energetski rad, metode disanja, meditacija, mindfulness…) nikako se ne isključuje službena medicina. Eventualno se nadopunjuje.
Ali u mom poimanju holističkog pristupa doista naglasak nije na tim komplementarnim metodama. Prije je to poziv, ili čak vapaj, da čovjeka gledamo u njegovom totalitetu. Da duh ne odvajamo od tijela. Da emocije ne odvajamo od tijela jer što je emocija, nego neurološki proces koji se događa u tijelu. Zato je važno ne samo koji će lijek prepisati neki liječnik, nego i kako će se obraćati pacijentu. Važno je i da pacijent stekne povjerenje u njega i sam lijek. Jer je i to povjerenje ljekovito. U najmanju ruku može smanjiti i strah i stres, a znamo da oboje djeluju negativno na imunitet ako smo im dugoročno izloženi.
Holistički pristup zdravlju znači i da pojedinac sebe treba vidjeti kao ljekovito sredstvo. Njegov pristup bolesti, kao i njegov pristup životu, utječu na zdravlje. Svjestan da takav pristup traži i djelomično preuzimanje odgovornosti za svoj život, a mnogi imaju otpor prema tome. Lakše je samo popiti tabletu. Ali mislim da je vrijeme da konačno shvatimo da i ta tableta ima veće šanse za boljim djelovanjem ako optimiziramo rad svog srca i uma, svoje unutarnje tvornice lijekova!
Holistički pristup stavlja čovjeka u središte procesa iscjeljenja. Čak štoviše, u čovjeku je barem dio tajne iscjeljenja!
Kako slična razmišljanja u duhovnoj literaturi znaju otići predaleko u smjeru zalaganja za isključivo korištenje svog uma i duha za iscjeljenje želim još jednom naglasiti kako to ni u kom slučaju ne podrazumijeva odustajanje od klasične medicine. Ali itekako podrazumijeva neodustajanje od naše unutarnje medicine! Vaš um, vaše srce, vaši međuljudski odnosi, pa i odnos prema sebi, životu, bolesti, na tome je fokus! Lijekovi neka urade svoj dio posla za vaša tijela, a vi trebate odraditi dio posla za liječenje svog duha! Za liječenje svog života.
I to je opet i/i rasprava. Opet ne moramo birati između klasične medicine i odluke da koristimo samo svoju unutarnju tvornicu lijekova. Vjerujem da je najmudrije oboje. Znam da živimo u ili/ili svijetu. Znam da smo u vremenu ratovanja na društvenim mrežama oko svakog, ali baš svakog pitanja pomalo izgubili tendenciju uvažavanja i/i opcija. Sve brže donosimo sve čvršće zaključke, a suprotstavljeni stavovi ugrožavaju našu brzopleto stečenu sigurnost. I onda ih uopće ne slušamo, čak ih ni ne registriramo. Samo se još dublje ukopamo u svoj rov i lajemo na drugu stranu. Okružimo se istomišljenicima u stvarnom i virtualnom životu koji će potvrđivati naša uvjerenja i prestanemo ih propitivati. Ili/ili je dominantan mindset čovjeka 21. stoljeća. Confirmation bias naš je najbolji saveznik u očuvanju osjećaja da imamo pravo. U svjetlu krajnje referendumizacije društva doista nismo navikli percpirati i/i opcije.
Ali ovo je doista takva situacija. Jer nikako se ne zalažem za odricanje od blagodati klasične medicine. Samo se želim snažno zalagati da se ne odreknemo blagodati unutarnje medicine i ljekovitih svojstava nas samih i našeg stila života.
Sretno!
Bruno Šimleša (1979.) autor je 10 knjiga iz područja popularne psihologije i duhovnosti. Po struci je sociolog, a diplomirao je 2003. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Prijašnje knjige u kojima je fokus bio na odnosu prema sebi i ljubavi kao što su Ljubavologija i Škola života jedne su od najprodavanijih knjiga u Hrvatskoj i regiji. Njegovi su naslovi objavljeni i u Sloveniji, Srbiji, Makedoniji i Albaniji, a ukupno je prodano više od 200.000 primjeraka. (P)ostati zdrav je njegova prva knjiga s fokusom na zdravlje.
Tema nije odabrana slučajno jer više od 15 godina pomaže oboljelima od raka da se nose sa svim izazovima pa je dio tih iskustava prenio i u ovoj knjizi, ali se oslonio i na zaključke brojnih znanstvenih istraživanja koja dokazuju utjecaj uma na tijelo.
Udruga Sve za nju 2016. godine dodijelila mu je nagradu VAM zbog pomaganja onkološkim pacijentima i senzibiliziranja javnosti za probleme svih koji se bore s rakom. Kao malo dijete liječio se od trombocitopenije na Odjelu dječje hematologije i onkologije. Iz tog vremena pamti poseban odnos s doktorom Tiefenbachom čiji je pristup bio presudan faktor za kreiranje Bruninog odnosa prema zdravlju.
Dvije godine vodio je emisiju Svaki dan, dobar dan na Hrvatskoj televiziji i redovito surađuje s brojnim medijima u Hrvatskoj i regiji. U braku je 14 godina i ponosni je tata predivne dvanaestogodišnjakinje čijoj generaciji želi da se mudrije brine za svoje zdravlje što je glavni cilj ove knjige.
25.4.2023
