Pod posve laičkim pojmom „pretjerano jaka funkcija“ podrazumijevamo pretjeranu podražljivost ili prejaku kontrakciju i stanje napetosti mokraćnog mjehura koji nije u stanju zadržati značajniju količinu mokraće.
O normalnoj, urednoj funkciji mokraćnog mjehura već je bilo riječi na ovim stranicama. Naveli smo i glavne funkcije mokraćnog mjehura – pohrana urina i sam akt mokrenja. Odstupanja od normalne funkcije mogu biti usmjerena u oba smjera. Načelno možemo reći da se radi o pretjerano jakoj ili oslabljenoj funkciji kontrakcije. Pod posve laičkim pojmom „pretjerano jaka funkcija“ podrazumijevamo pretjeranu podražljivost ili prejaku kontrakciju i stanje napetosti mokraćnog mjehura koji nije u stanju zadržati značajniju količinu mokraće.
Druga krajnost je mjehur koji se uredno puni ali se ne može dovoljno jako kontrahirati da bi ispraznio vlastitu zapreminu. Takav je mjehur bez tonusa svoje mišićne stjenke – atoničan mjehur – uvijek pun urina, a najčešće bez jasne potrebe (nagonom) za mokrenjem. Pa i kad se takav mjehur kateterizacijom isprazni njegove stjenka se ne kontrahira nego doslovno splasne poput prazne vreće.
Do atonije mjehura mogu dovesti razni poremećaji. Tako, na primjer, višegodišnja zapuštena šećerna bolest dovodi do oštećenja senzibiliteta perifernih živaca. Dijabetičari to najviše osjete kao promjene osjeta na stopalima i potkoljenicama. Oštećuju se, međutim, i drugi živci pa tako oštećenje živaca male zdjelice (tzv. donji hipogastrični splet) u dijabetičara može rezultirati atoničnim mjehurom – mjehur je prepun, a bolesnik nema osjeta potrebe za mokrenjem. I druge metaboličke bolesti, osim dijabetesa, mogu dovesti do takvih stanja.
Slična se situacija razvija i kod dugogodišnjeg opstruktivnog mokrenja uvećanom prostatom što se manifestira u početku progresivnim opstruktivnim simptomima mokrenja. Prostata postaje sve veća zapreka protoku urina, mjehur se ne može dovoljno isprazniti pa nakon svakog mokrenja zaostaje urin u njegovu lumenu, stjenke mu se razvlače i dodatno slabe, a osjet punoće mjehura se gubi. Konačno, razvije se atonični mjehur.
Ozljeda perifernih (zdjeličnih) živaca može nastati i kod ekstenzivnih operacija u maloj zdjelici ili drugog oblika traume. Takva operacija je npr. resekcija donjeg dijela debelog crijeva s limfadenektomijom (odstranjenje limfnih čvorova).
Treba navesti kako i određeni lijekovi, a osobito psihofarmaci, dovode do slabljenja kontraktilne funkcije mjehura. Nerijetko ljudi koji ih moraju (zbog svoje osnovne psihičke bolesti) imaju relativno značajnu zaostalu količinu urina u mjehuru nakon mokrenja (tzv. retencija). Nadalje, samo starenje. Kako je ono obilježeno slabljenjem svih funkcija tako je i sposobnost kontrakcije mokraćnog mjehura u visokoj dobi oslabljena. Ovo osobito dolazi do izražaja kod starijih muškaraca u kojih se nerijetko, kako je gore spomenuto, povećava i prostata. Tako u njih istodobno postoje dva faktora koja mogu dovesti do retencije – uvećana prostata kao opstruktivni faktor protoku urina i oslabljena kontraktilna sposobnost samog mjehura. Ošteti li (od ranije postojeći) dijabetes dodatno i periferne živce koji trebaju prenositi signale da je mjehur pun – razvija se atonični mokraćni mjehur.
20.3.2020
