Perkutana kirurgija bubrega posebna je disciplina iz opusa opće endourologije. Sam izraz „perkutana“ (doslovno označava „kroz kožu“) pomalo je nespretan jer je svaki kirurški pristup bubregu perkutani, ali se ovaj izraz udomaćio i opće je prihvaćen, označavajući endoskopski pristup kanalnom sustavu bubrega.
Nikako ne bi trebalo izjednačavati pojmove laparoskopske i perkutane kirurgije bubrega, što laici često čine. Iako te dvije metode donekle imaju sličnosti, njihova je koncepcija u osnovi bitno različita. Dok laparoskopijom pristupamo bubregu izvana, iz njegove okoline, perkutani pristup podrazumijeva endoskopski ulazak u sam kanalni sustav bubrega pod kontrolom rendgenskog ili ultrazvučnog sustava, a kasnije pod izravnom vizualnom kontrolom operatera putem nefroskopa.
Kirurški princip perkutane kirurgije sljedeći je: najprije se postavlja ureteralni kateter u kanalni sustav putem cistoskopa, a kroz njega se aplicira kontrastna tekućina koja je vidljiva na rendgenskom ekranu, obojana metilenskim modrilom. Potom se tako dilatirani kanalni sustav punktira dugačkom iglom, a dobivanje plave tekućine potvrda je da smo iglom unutar kanalnog sustava bubrega. Slijedi dilatacija radnog kanala i konačno postavljanje radnog tubusa (tzv. Amplatz) kroz koji se uvodi nefroskop (endoskopska naprava za gledanje u kanalni sustav bubrega) izravno u kanalni sustav, pa se daljnji tijek operacije nastavlja pod izravnom vizualnom kontrolom, uz minimalno korištenje zračenja.
Ako se radi o značajnijoj dilataciji kanalnog sustava bubrega, neki se operateri odlučuju na punkciju vođenu ultrazvukom, pa u tom slučaju ureteralni kateter i kontrast nisu neophodni, ali tada tijekom operacije može nedostajati rendgenska kontrola situacije. Osim toga, i postoperativno je korisno imati ureteralni kateter kako bi se, nakon vađenja nefrostomijskog drena, izbjeglo curenje urina na kožu kroz dilatirani radni kanal, odnosno kako bi se spriječilo stvaranje nefrokutane fistule.
Daleko najčešći razlog posezanja za perkutanom kirurgijom bubrega jest nefrolitijaza – dakle, kamenci u bubregu. To su oni kamenci koji svojim oblikom, sastavom, položajem ili CT-om procijenjenom tvrdoćom nisu pogodni za izvantjelesno mrvljenje (ESWL), a otvorena kirurgija bila bi preagresivna metoda za njihovo odstranjenje (engl. overtreatment). Samo mrvljenje kamena (litotripsija) može se provesti elektrokinetičkom (EKL) sondom ili laserskom primjenom energije za litotripsiju kroz nefroskop, kad smo jednom uspješno lokalizirali i vizualizirali kamen. Potom se smrvljeni fragmenti kamena odstranjuju kroz Amplatz raznim hvataljkama koje se uvode kroz nefroskop u operativno polje.
Drugi razlog perkutane kirurgije jest hidronefroza, odnosno stenoza pijeloureteralnog segmenta (spoj nakapnice bubrega i uretera – tzv. PU segment). U ovoj se indikaciji perkutana kirurgija koristi znatno rjeđe, budući da njezini dugoročni rezultati i nisu osobito dobri, pa se u toj situaciji, osobito kod mlađih ljudi, poseže za otvorenom kirurgijom.
16.10.2025
