Biološki gledano moguće je da problem u jednoj skupini moždanih krugova dovodi do poremećaja u ostatku mreže, dovodeći do niza simptoma povezanih s različitim regijama mozga.
Funkcionalna MR može dati neuroznanstvenicima mogućnost uočavanja koje su regije mozga istovremeno aktivirane i identificirati slučajeve gdje te aktivacije nisu sinhronizirane i narušena je povezanost.
Godine 2017, Liston i suradnici testirali su ovu hipotezu. Koristili su funkcionalnu MR kako bi mapirali moždane mreže više od tisuću osoba, onih s depresijom i zdravih pojedinaca, kako bi vidjeli jesu li određeni obrasci aktivacije povezani s određenim simptomima. Identificirali su četiri potencijalna biotipa depresije, koji su odgovarali različitim obrascima.
Kod nekih je ispitanika na primjer ustanovljeno neuobičajeno visoka povezanost u područjima mozga koja su važna za procesuiranje nagrade – kod kojih je također ustanovljen gubitak interesa u nekada za njih ugodnim aktivnostima.
Od velike su pomoći istraživanja na životinjama s ciljem pronalaženja novih terapija nakon što se ustanovi poveznica između simptoma i bioloških procesa. Ključno je povezati skupinu simptoma s adekvatnim terapijama.
Prvu liniju tipično čini izbor između kognitivno-bihevioralne terapije i antidepresiva. Jedan od mogućih terapijskih izbora je transkranijska magnetska stimulacija. Isto tako određena zahvaćena moždana područja mogu se povezati s učinkovitom određenom farmakoterapijom.
Neuroznanstvenici teže identificiranju što specifičnijih biotipova depresije koja ima biološku podlogu i tome sukladne biološke terapije. Stoga je važan proces razumijevanja mehanizama koji se nalaze u podlozi ili razvijanje novih terapija koje imaju bolju učinkovitost.
28.2.2023
