Fibrilacija atrija prisutna je u 1% do 2% odrasle populacije, a u dobi od 80 i više godina oko 15% ima fibrilaciju atrija…
Fibrilacija atrija prisutna je u 1% do 2% odrasle populacije, a u dobi od 80 i više godina oko 15% ima fibrilaciju atrija. Fibrilacija atrija povezana je s pet puta većim rizikom za možadni udar, tri puta većim rizikom za zatajenje srca i dva puta veći rizikom za smrtni ishod. Arterijska hipertenzija čvrsto je povezana s fibrilacijom atrija. Prema literaturnim podacima arterijska hipertenzija prisutna je u 60% do 90% bolesnika s fibrilacijom atrija. Iako je dobro poznata povezanost između hipertenzije i fibrilacije atrija, brojni patogenetski mehanizmi za visoki rizik fibrilacije atrija u hipertoničara još nisu u potpunosti jasni. U bolesnika s hipertenzijom nastaju elektrofiziološke promjene u srcu, globalne i regionalne koje lako induciraju nastanak fibrilacije atrija. Uz promjene lijeve klijetke u hipertenziji nastaju i promjene lijevog atrija tj. lijeve pretklijetke. Ove promjene uključuju povećanje tlaka u atriju, zadebljanje stijenke atrija, fibrozu i dilataciju atrija. Ove kompleksne strukturne promjene atrija i promjene kontraktiliteta uz elektrofiziološke promjene dovode do nastanka fibrilacije atrija u hipertoničara. Bolesnici s hipertenzijom i fibrilacijom atrija imaju visoki rizik za moždani udar bilo da se radi o asimptomatskoj ili simptomatskoj fibrilaciji atrija. Hipertenzija je potencijalni i neovisni čimbenik rizika za ishemijski i hemoragijski moždani udar. U fibrilaciji atrija hipertenzija je neovisni čimbenik rizika za moždani udar, a bolesnici s ove dvije bolesti imaju veći rizik za moždani udar ako ih usporedimo s bolesnicima koji su bez ovih bolesti. Rezultati studije SPAF III pokazuju povećani rizik za moždani udar i druge embolijske događaje u bolesnika s fibrilacijom atrija i hipertenzijom. Na pojavnost fibrilacije atrija u hipertoničara utječe renin-angiotenzin-aldosteronski sustav, inflamacija, fibroza i hipertrofija miokarda.
Aldosteron osim utjecaja na tlak utječe također na inflamaciju, nekrozu, fibrozu, odlaganja kolagena i na hipertrofiju lijeve klijetke. Rezultati brojnih istraživanja pokazuju značajan utjecaj aldosterona na fibrilaciju atrija. Na hipertrofiju lijeve klijetke utječu bilo primarni aldosteronizam ili sekundarni hiperaldosteronizam,a također i na fibrozu miokarda. Zbog toga nastaje posljedična dijastolička disunkcija lijeve klijetke i povećanje tlaka u lijevom atriju, što je sve zajedno podobno za nastanak fibrilacije atrija. Brojne eksperimentalne i opservacijske studije dale su dokaze o direktnoj ulozi aldosterona i mineralokortikoida u nastanku fibroze miokarda, oštećenja provodnog sustava srca i utjecaja na nastanak fibrilacije atrija. Optimalno liječenje hipertenzije uz ciljne vrijednosti krvnog tlaka smanjuje rizik za moždani udar u bolesnika s fibrilacijom atrija. Rezultati studije PROGRESS pokazuju 38% smanjenje rizika za velike embolijske događaje uz smanjenje krvnog tlaka za 7,3/3,4 mmHg u cerebrovaskularnih bolesnika s fibrilacijom atrija. Rezultati epidemioloških studija podupiru intenzivnu kontrolu krvnog tlaka s lijekovima blokatorima renin-angotenzin-aldosteronskog sustava za smanjenje rizika za fibrilaciju atrija.
U zaključku možemo naglasiti važnost ranog otkrivanja i optimalnog liječenja hipertenzije u svih bolesnika s fibrilacijom atrija zbog smanjenja rizika za moždani udar. U bolesnika s hipertenzijom i fibrilacijom atrija uz optimalnu antihiperetnzivnu i antikoagulantnu trerapiju značajno smanjujemo rizik za moždani udar.
28.8.2019
