Dispepsija je skup simptoma, koji uključuju bol i nelagodu u epigastriju, žgaravicu, pretjerano podrigivanje, osjećaj usporene probave, rane sitosti i napuhnutosti. Učestalost bolesnika sa dispeptičkim tegobama.
Dispepsija je skup simptoma, koji uključuju bol i nelagodu u epigastriju, žgaravicu, pretjerano podrigivanje, osjećaj usporene probave, rane sitosti i napuhnutosti.
Razlikuje se tri osnovna oblika dispepsije:
-
funkcionalna dispepsija
-
strukturalna dispepsija
-
uzroci simptoma izvan probavnog sustava/srčana bolest,mišićna bol i sl/
Učestalost bolesnika sa dispeptičkim tegobama u ordinacijama primarne zdravstene zaštite iznosi od 8 do 10% od svim bolesnika kojedolaze u ambulantu.
Prosječno u ordinaciji primarne zaštite od ukupnog broja populacija bolesnika oko 200 bolesnika je s gastroenterološkim problemima/ to su ulkusna bolest GERB, sindrom iritabilnog kolona i maligne bolesti.
Klinički su najznačajnija tri oblika dispepsije: refluksni, ulkusni i dismotilitetni.
Ulkusni oblik karakterizira: noćna bol,lokalizirano pečenje u epigastriju,može biti i retrosternalno pečenje i žgaravica, a poboljšanje najčešće nastupa nakon obroka.
Dismotilitetni oblik karakterizira mučnina, napuhnutost,rana sitost ,može biti i retrosternalno pečenje i žgaravica a pogoršanje simptoma nastaje nakon obroka.
Refluksni oblik karakterizira žgaravica i regurgitacija.
Međutim, značajno je naglasiti i takozvane alarmantne simptome sa strane gornjeg dijela probavnog sustava koji se često interpoliraju među ova tri oblika, a njihovo neprepoznavanje i nedijagnosticiranje može imati teške posljedice. To su mršavljenje disfagija, povraćanje, krvarenje i palpabilne tvorbe.
U liječenju prva tri oblika dispepsije revoluciju je uz higijensko dijetalni režim i promjene krivih životnih navika i načina i ritma hranjenja označila terapije inhibitorima protonske pumpe. U tomu liječenju je značajna uloga liječnika primarne zaštite, koji kod jasnih anamnestičkih podataka refluksne i ulkusne dispepsije počinje terapija inhibitorima protonske pumpe, a tek u slučaju nepovoljnog odgovora na tu terapiju valja pristupiti diferentnim pretragama, endoskopija,songrafija itd.
Međutim nedovoljno se naglašava nužnost primjene inhibitora protonske pumpe u terapiji komorbiditetnih bolesti i stanja,osobito pri liječenje bolesnika s reumatološkim i radikularnim bolestima te kroničnim bolnim sindromima sa nesteroidnim antireumaticima i salicilatima. Kod brojnih komorbiditetnih bolesti u velikog broja bolesnika u čestim posjetama liječnicima primarne zaštite/liječenje kortikoidima,peroralnim antikoagulansima,antitrombocitnim lijekovima, acetilsalicilnom kiselinom nesteroidnim antireumaticima potrebna istovremena primjena inhibitora protonske pumpe u cilju sprečavanja štetnih učinaka na probavni sustav uključujući i krvarenja. Pri tome ordinarius primarne zaštite mora procijeniti rizične faktore za nastanak gastrodudenalnih komplikacija,a to su:
-
prethodna anamneza gastrointestinalnog oštećenja(ulkusna bolest,krvarenje),
-
starija dob bolesnika od 60 godina,
-
istovremena uporaba kortikosteroida, peroralnih antikoagsulansa, antitrombocitnih lijekova i acetil salicilne kiseline,
-
visoke doze antireumatika te
-
uzimanje antireumatika na pun želudac nakon jela,a čega se bolesnici često ne pridržavaju ili nisu upozoreni.
Na kraju dokazana je velika dobrobit primjene inhibitora protonske pumpe u bolesnika s opeklinama u sprečavanju krvarenja iz gornjeg dijela probavnog sustava.
23.12.2015
