Zaključak.
Degenerativna ozljeda meniska i dalje predstavlja izvor nelagode i boli za velik broj bolesnika. Bolesnici koji imaju jasne mehaničke simptome, poput preskakanja, zakočenja ili „zaključavanja“ koljena, mogu imati koristi od artroskopske parcijalne meniscektomije. Ipak, operativno liječenje ne jamči uvijek uspjeh, osobito ako je istodobno prisutan osteoartritis koljena.
Detaljna anamneza, temeljit fizikalni pregled i odgovarajuće radiološko snimanje ključni su za pravilno utvrđivanje izvora boli, bilo da se radi o degeneraciji meniska, oštećenju hrskavice ili nekom drugom uzroku simptoma.
U liječenju se često koriste lijekovi protiv bolova. Jednostavni analgetici koji se mogu kupiti bez recepta, poput paracetamola, mogu pomoći u ublažavanju boli. Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID), kao što su ibuprofen, ketoprofen ili naproksen, mogu se primjenjivati u obliku tableta ili gelova. Kod akutne boli kratkotrajna terapija može smanjiti bol, upalu i oticanje koljena. Važno je da se svi lijekovi uzimaju prema uputama liječnika ili uputama koje dolaze uz lijek te da liječnik bude upoznat s lijekovima koji se koriste.
Dodatne metode koje mogu pomoći u ublažavanju simptoma uključuju primjenu leda. Led se preporučuje primjenjivati 15 do 20 minuta, uz oprez kako ne bi došlo do ozeblina kože. Koljeno se može zamotati u ručnik kako bi se ledeni oblog zadržao na mjestu, a mogu se koristiti i vrećice smrznutog graška ili usitnjenog leda zamotane u ručnik.
Operativno liječenje razmatra se samo ako postoje jasni klinički simptomi, poput zakočenja ili lokalizirane boli u koljenu, koji su najčešće povezani s akutnom rupturom meniska. U tim slučajevima može se provesti djelomična meniscektomija, pri čemu se uklanja što je moguće manja količina oštećenog tkiva. Cilj zahvata je poboljšanje funkcije koljena i povećanje opsega pokreta.
Fizioterapija, osobito vježbe za jačanje mišića prednje strane natkoljenice (kvadricepsi), ima ključnu ulogu u liječenju degenerativnih ozljeda meniska. Jačanjem tih mišića poboljšava se stabilnost koljenskog zgloba i održava njegov raspon pokreta. Vježbe usmjerene na mišiće stražnjice također mogu poboljšati kontrolu pokreta noge, primjerice pri hodanju ili penjanju stepenicama. Važno je nastaviti s vježbama čak i kada se simptomi smanje, jer prekid ili smanjenje vježbanja može dovesti do ponovnog javljanja tegoba. Preporučuje se uključiti vježbe u svakodnevnu rutinu.
Vrijeme potrebno za smanjenje simptoma može varirati među bolesnicima, ali se uz redovito vježbanje poboljšanje najčešće očekuje unutar 3 do 6 mjeseci. Nastavkom vježbanja postignuti se rezultati mogu održati, uz mogućnost daljnjeg poboljšanja.
Neoperativno liječenje, koje uključuje primjenu protuupalnih lijekova i fizikalnu terapiju, može učinkovito smanjiti bol i poboljšati funkciju koljena. Kod bolesnika koji ne reagiraju na konzervativno liječenje, artroskopska parcijalna meniscektomija može donijeti kratkoročno olakšanje boli, osobito ako se provodi uz redovit i kvalitetan program fizioterapije. Dugoročno gledano, većina bolesnika ima slične ishode bez obzira na odabrani način liječenja. Potrebna su dodatna istraživanja kako bi se bolje procijenili kratkoročni i dugoročni rezultati konzervativnog i kirurškog liječenja, kao i njihov ekonomski učinak.
2.3.2026
