Degenerativne ozljede meniska obično nemaju dobru sposobnost spontanog zacjeljivanja. Zbog toga je liječenje uglavnom usmjereno na ublažavanje simptoma, prvenstveno boli i smanjene pokretljivosti.
Neoperativno (konzervativno) liječenje, koje uključuje individualno prilagođenu fizioterapiju, i operativno liječenje djelomičnom resekcijom meniskusa u konačnici često imaju slične rezultate. Dobro planirana i prilagođena fizioterapija može značajno smanjiti bol i poboljšati kvalitetu života bolesnika.
Međutim, ako su prisutni jasni mehanički simptomi, poput zakočenja ili preskakanja u koljenu, djelomična resekcija meniska može dovesti do smanjenja simptoma i ublažavanja boli.
Bolesnici s degenerativnom ozljedom meniska imaju povećan rizik od razvoja osteoartritisa koljena u budućnosti. Smatra se da je taj rizik veći kod bolesnika koji su liječeni operativno, odnosno resekcijom meniska u usporedbi za bolesnicima koji su liječeni konzervativno, odnosno fizikalnom terapijom.
Također, ova skupina bolesnika ima veći rizik od potrebe za ugradnjom proteze koljena kasnije u životu. Na lošiju prognozu i veći rizik od razvoja osteoartritisa negativno utječu čimbenici poput stupnja postojećeg osteoartritisa, dobi bolesnika i učinjene resekcije meniskusa.
Nakon djelomične resekcije meniskusa bolovanje može trajati do šest tjedana, ali njegovo trajanje ovisi o vrsti posla koji bolesnik obavlja. Bolesnici koji rade poslove koji ne opterećuju koljeno najčešće se mogu vratiti na posao unutar prvog mjeseca nakon operacije, dok oni s fizički zahtjevnim zanimanjima obično trebaju dulje razdoblje oporavka.
2.2.2026
