U ovoj kolumni nabrojit ćemo vrste inkontinencije urina i njihova osnovna obilježja. Inkontinencija urina pojam je koji označava neželjeni bijeg mokraće koji može nastati zbog različitih razloga. Nabrojit ćemo tri osnovna tipa inkontinencije koje razvrstavamo prema njihovim uzrocima.
A) Urgentna inkontinencija krajnji je oblik stanja koje opisujemo kao „pretjerano aktivni mokraćni mjehur“ (PAMM) ili engl. OAB – Overactive Bladder. Njoj prethodi dugotrajnija pojava urgentnog mokrenja (tzv. urgencije), a nju opisujemo kao naglu i neodgodivu potrebu za mokrenjem. Konačno, u sklopu navedenog sindroma PAMM postupno dolazi ne samo do razvoja urgencije nego, u određenim slučajevima, i do pojave urgentne inkontinencije. Ona označava bijeg određene količine urina, najčešće zbog nepovoljnih socijalnih okolnosti (npr. WC nije u blizini), što onda dovodi do nepovoljnih situacija koje se manifestiraju mokrim donjim rubljem, a ako nosite hlače ili nemate zaštitni inkontinencijski uložak, ne postaje mokro samo donje rublje, nego se pojavljuje i vidljiva mokra mrlja na odjeći. Ovdje se, dakle, dominantno radi o poremećenoj funkciji mokraćnog mjehura, a ona se javlja u oba spola, i to najčešće u srednjoj životnoj dobi – kod četrdesetogodišnjaka i osoba u ranim pedesetim godinama. Urgentna inkontinencija čini oko 20 % svih slučajeva inkontinencije, a liječi se medikamentozno.
B) Stres-inkontinencija ili statička inkontinencija nastaje prilikom povećanja tlaka u abdomenu, a bez kontrakcije muskulature mokraćnog mjehura (tzv. detruzora). Uzrok je ovom obliku inkontinencije oslabljeno mišićno dno zdjelice (odnosno uretralnog sfinktera) i promijenjeni anatomski odnosi u zdjelici. Provokativni čimbenici koji dovode do stres-inkontinencije jesu kašljanje, kihanje, nagli smijeh ili ustajanje, penjanje po stepenicama i slično. Stresni tip inkontinencije najčešći je oblik te bolesti (oko 50 %), a viđa se u dvije skupine bolesnika. Gotovo redovito to su žene, osobito one s višestrukim vaginalnim porodima, kao i žene u menopauzi zbog manjka estrogenih hormona, dok drugu, manju skupinu čine muškarci kojima je operirana prostata, bilo endoskopskim transuretralnim putem (TURP), a osobito ako je učinjena totalna radikalna prostatektomija zbog raka prostate. Taj oblik inkontinencije privremen je u većine operiranih muškaraca, a u manje od 5 % slučajeva trajna je nuspojava operacije. Stres-inkontinencija liječi se kirurški, različitim operacijskim metodama koje mijenjaju narušene odnose organa u zdjelici.
C) Miješani tip inkontinencije predstavlja istodobnu pojavu urgentnog i stresnog oblika. Obično se pojavljuje u starijih žena koje navode simptome stres-inkontinencije, ali i urgenciju koju ne mogu kontrolirati. Ovaj oblik inkontinencije čini čak 30 % svih slučajeva, a teže se dijagnosticira i liječi zbog preklapanja simptoma iz obaju gore navedenih tipova inkontinencije.
D) Totalna inkontinencija stanje je u kojem nevoljno istječe sva količina urina, a najčešće predstavlja krajnji stadij gore navedenih oblika inkontinencije ili je posljedica nastanka fistule između mjehura i vagine (vezikovaginalna fistula), pri čemu urin istječe kroz spomenutu patološku komunikaciju iz mjehura kroz vaginu te je potrebna urološka kirurška rekonstrukcija sa zatvaranjem spomenute fistule.
2.11.2026
.png.webp)
