Osnovne specifične urološke pretrage

shutterstock_2614540603
Vrijeme čitanja članka: 3 minute

U ovom tekstu izdvojit ćemo tri specifične urološke pretrage od kojih dvije izvode sami urolozi, a to su digitorektalni pregled (skrać. – DRP ili engl. DRE – digital rectal examination) i cistoskopija, dok rendgensko snimanje urotrakta (IVU – klasična intravenska urografija ili CT urografija) izvode, a slike interpretiraju radiolozi. Ova posljednja pretraga specifično je urološka po tome što je urolozi najčešće indiciraju. Dakako, na prvom mjestu ostaju anamneza i fizikalni pregled, ali te su pretrage polazišna točka u svakoj kliničkoj grani medicine.

Digitorektalni pregled (DRP ili DRE) danas je i dalje neizostavan dio urološkog pregleda muškarca, iako ga sve češće dovode u sumnju smatrajući ga nepotrebnim i neugodnim. Pored svih modernih i sofisticiranih načina pretrage prostate ta vrsta fizikalnog pregleda daje urologu (kirurškom operateru) jedinstven uvid u nekoliko svojstava prostate u svakog muškarca. Tu su, prije svega, procjena veličine prostate i njezine konzistencije. Veličina prostate bitna je u planiranju konzervativne i kirurške terapije, a odstupanje u homogenosti konzistencije upućuje na moguće maligne promjene i njihovu proširenost. Nadalje, DRP daje dobar uvid u ograničenost i pomičnost prostate u zdjelici, što je vrlo važno kod planiranja kirurškog zahvata. Upravo iz tih razloga DRP ostaje nezaobilaznim i neizbježnim sastavnim dijelom svakog potpunog urološkog pregleda.

Mnogo desetljeća konvencionalna intravenska urografija (IVU) bila je standard radiološke pretrage urotrakta. Ona podrazumijeva intravensko apliciranje kontrastnog sredstva i, potom, snimanje prolaska tog kontrasta kroz urotrakt rendgenskim zrakama (Röntgen – RTG). Nasuprot UZV-u, ova pretraga daje mnogo informacija i o funkciji, a ne samo morfologiji bubrega i, zapravo, cijelog urotrakta. Snima se jedna nativna snimka bez kontrasta, a potom protok kontrasta 5, 10, 20 i 40 minuta nakon intravenske aplikacije. Mnoga stanja i bolesti imaju svoja urografska karakteristična obilježja pa je ova pretraga i danas urologu nezamjenjiva, osobito u području urolitijaze – mokraćnih kamenaca, iako je danas već gotovo napuštena. Uzrok tome su nedostaci konvencionalne IVU koji su doveli do sve masovnije primjene CT-urografije – metode koja može nadoknaditi njezine nedostatke, ali istodobno ne pruža potpuni uvid u neke kritične momente morfologije urotrakta koji su operateru od velikog značenja i pomoći. Puni naziv pretrage je MSCT-urografija (engl. MultiSlice Computed Tomography). Radi se o poprečnom slojevnom snimanju i naknadnim kompjutorskim frontalnim rekonstrukcijama snimljenog mokraćnog sustava nakon intravenske aplikacije kontrasta. Na ovaj način moguće je vrlo pouzdano razlikovati cistu, cistični tumor i solidni tumor bubrega. Ovdje vrijedi napomenuti kako se ipak sve kirurške tehnike liječenja kamenaca urotrakta, bilo endoskopske ili otvorene, uvijek oslanjaju na vizualnu kontrolu klasičnim RTG-om, a ne CT snimanjem pa utoliko klasična RTG pretraga ostaje i dalje urologu-operateru nezamjenjivom.

I dok urografiju izvode radiolozi, a DRE i kirurzi, uretrocistoskopija je potpuno u rukama urologa i vrlo specifična urološka pretraga. Radi se o endoskopskoj pretrazi donjeg mokraćnog sustava koja se u muškaraca izvodi u lokalnoj analgeziji aplikacijom anestetičkog gela u mokraćnu cijev, a po potrebi i u općoj anesteziji. U žena anestezija nije potrebna zbog kratkoće uretre (mokraćne cijevi). Ovom pretragom urolog izravno vizualizira izgled mokraćne cijevi, a osobito njezina prostatičnog segmenta (dio koji prolazi kroz prostatu) i daje vrlo važne informacije, naročito ukoliko se planira kirurško liječenje benigno uvećane prostate transuretralnom resekcijom (TURP), laserskim zahvatom ili klasičnom otvorenom operacijom. Pored toga, moguće je detaljno pregledati i cijeli mokraćni mjehur te uočiti njegov kapacitet, oblik i veličinu prostate i vrata mjehura, izgled njegove sluznice, položaj i oblik ušća mokraćovoda, eventualne prateće patološke promjene poput kamena ili tumora mjehura…

Ove pretrage čine specifični temelj urološke struke i nezaobilazne su u svakoj potpunoj dijagnostici, a osobito predoperacijskoj pripremi. Iako je ovdje izostavljen ultrazvuk urotrakta (UZV), to nije slučajno jer suvisli UZV-nalaz dobit ćete od svakog radiologa, dok ga urolog koristi kao pomoćno sredstvo i interpretira vlastiti nalaz kirurškim, a ne radiološkim očima.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Mokraća shutterstock_2746042695

Kada i zašto je potreban urološki pregled?

Vrijeme čitanja članka: 2 minuteNerijetko se u urološkim ordinacijama susreću pacijenti koji tamo ne spadaju i čije smetnje i simptomi zapravo nisu posljedica urološke bolesti. Cilj ovog teksta je pomoći čitatelju u fokusiranju pažnje na simptome mokraćnog i genitalnog sustava koji vjerojatno predstavljaju urološku bolest. Pored toga, potrebno je razlikovati urološke simptome bolesti od tegoba i smetnji koje ne […]

Operacija

Je li dugotrajna urinarna inkontinencija i učestalo noćno mokrenje normalno 11 mjeseci nakon robotske operacije prostate?

Kirurško liječenje benigno uvećane prostate laserom shutterstock_2502916201

Kirurško liječenje benigno uvećane prostate laserom

Vrijeme čitanja članka: 2 minute

Rezidualni urin shutterstock_2734047289

Kombinirani lijekovi za poboljšanje mokrenja

Vrijeme čitanja članka: 2 minute

Prostata Depositphotos_270672522_L

Što nam govori pretraga mpMR prostate?

Vrijeme čitanja članka: 2 minuteVjerojatno je mudro najprije razjasniti kratice i terminologiju iz naslova. Kratica mpMR označava multiparametrijsku magnetnu rezonancu. Multiparametrijska metoda snimanja omogućuje precizniji i detaljniji uvid u strukturu prostate i njezin oblik nego što to nudi konvencionalna magnetna rezonanca. Ovom pretragom kombinira se nekoliko magnetskih tehnika snimanja, a uključuje i primjenu kontrastnog sredstva. Ova se pretraga indicira […]

Escherichia coli

Je li riječ o perzistentnom kroničnom bakterijskom prostatitisu s učestalim recidivima E. coli unatoč dugotrajnim antibiotskim terapijama?