Ovdje će biti riječi o vrsti mokraćnih kamenaca obzirom na njihov dominantan ionski sastav. On se danas određuje infracrvenom spektroskopijom i difrakcijom X-zraka dok se kemijska analiza smatra zastarjelom metodom. Kalcijski kamenci (kalcijska litijaza) su najčešći i čine oko 80%, a zatim slijede kamenci sastavljeni većinom od kristala mokraćne kiseline (uratna litijaza), zatim cistinski kamenci te tzv. kamenci infekcije ili struvitni kamenci (struvit – mineraloško ime za fosfatnu sol magnezija i amonijaka) koji nastaju u prisustvu mokraćne infekcije.
Kalcijski kamenci nastaju u uvjetima povišene koncentracije kalcija u mokraći (hiperkalciurija) kao i u stanjima gdje je povišena koncentracija oksalata, mokraćne kiseline te snižena koncentracija citrata koji spriječavaju kristalizaciju. Ovdje treba spomenuti i bubrežnu tubularnu acidozu – metabolički sindrom s nastankom vrlo sitnih kamenaca u mikroskopskim kanalićima bubrežnog tkiva (nefrokalcinoza). Hiperkalciurija, prema mehanizmu nastanka, ima tri tipa. Prvi je apsorptivni oblik gdje dolazi do pojačane apsorpcije kalcija iz crijeva, drugi je tzv. renalna (bubrežna) hiperkalciurija koja dovodi do pojačanog gubitka kalcija bubrezima i posljedično pojačanog rada paratiroidnih žlijezda odnosno do sekundarnog hiperparatireoidizma – nastaje pojačana apsorpcija kalcija u crijevima i mobilizacija kalcija iz kostiju. Na taj način nastaje metabolički začarani krug. Treći mehanizam nastanka hiperkalciurije je primarno pojačano izlučivanje paratiroidnig hormona (PTH).
Kamenci mokraćne kiseline čine 5-7% svih kamenaca, češće se javljaju u muškaraca i ne prikazuju se na RTG snimci osim ako se u njihovu jezgru (lat. – nidus) ne istaloži kalcij. Pojačana kiselost urina (niska pH vrijednost) je osnovni mehanizam kristalizacije mokraćne kiseline, osobito uz povišene vrijednosti mokraćne kiseline u serumu i mali volumen urina.Bolesnici s višom vrijednošću pH urina skloniji su stvaranju kalcij-oksalatnih kamenaca.
Struvitni (infekcijski) kamenci su građeni od magnezij-amonij fosfata i nastaju u prisustvu bakterija koje izlučuju enzim ureazu, a to su Proteus, Pseudomonas, Klebsiela, neke vrste Stafilokoka i Providencije. Oni čine oko 7% svih kamenaca, mekane su konzistencije i češći u žena zbog njihove veće sklonosti uroinfekcijama. Obično se dobro vide na RTG snimci a opstrukcija i zastoj protoka urina znatno pogoduju njihovu nastanku.
Cistinski kamenci su posljedica prevelike ekskrecije aminokiseline cistina urinom, a ovdje se radi o nasljednom metaboličkom poremećaju – cistinurija. Cistin je u urinu slabo topljiva aminokiselina osobito pri višoj kiselosti urina (niži pH), a cistiski kamenci dobro su vidljivi na RTG snimci i odlikzuje ih iznimna tvrdoća te vrlo česti recidivi. Obzirom da se radi o nasljednom poremećaju metabolizma cistina, češće se viđaju u djece te mlađih ljudi oba spola.
Ksantinski kamenci su rijetki, a nastaju zbog prirođenog defekta enzima koji katalizira pretvorbu ksantina u mokraćnu kiselinu pa, obzirom na slabu topljivost ksantina lužnatom urinu, dolazi do njegova taloženja. Ti su kamenci vrlo slabo vidljivi na RTG snimkama.
U sljedećoj kolumni ćemo analizirati simptomatologiju, dijagnostiku i terapijske mogućnosti raznih mokraćnih kamenaca.
6.10.2026
