Vjerojatno je najbolje odmah u početku definirati pojmove tako da bude jasno o čemu zapravo govorimo. Urgencija je naglo nastala, neodgodiva potreba za mokrenjem. Ona može potrajati svega par sekundi, ali se u pravilu vrlo uskoro javlja ponovo u istom obliku. Vrlo je neugodna jer može zateći čovjeka u bilo kojoj situaciji koja i nije prilična za obavljanje takve nužde. Količina izmokrenog urina obično nije velika (100-200 ml), ali problem je u naglo nastaloj nuždi koja se teško, ili nikako, može suspregnuti. Ukoliko se takva urgencija ne može suspregnuti pojavljuje se urgentna inkontinencija koja podrazumijeva nevoljno propuštanje najčešće manje količine mokraće. Ona čini oko 25% svih oblika inkontinencije. Tu se ne radi o par kapi urina, nego ipak o količini koja je potom vidljiva na odjeći i predstavlja vrlo neugodan simptom. Ta pojava može biti izolirati simptom, ali se ipak najčešće javlja u sklopu sindroma zvanog PAMM (Pretjerano Aktivni Mokraćni Mjehur; engl., OAB : Ovearctive Bladder). PAMM je karakteriziran trijasom – nikturija (učestalo noćno mokrenje), urgencija i urgentna inkontinencija.
Urgencija i urgentna inkontinencija, odnosno PAMM, pogađaju oba spola, a nagon na mokrenje može biti izazvan bez jasnog uzroka. Može biti potaknut šumom vode, ustajanjem, stajanjem bosim nogama, makar kratkotrajnim, na hladnoj podlozi ili potpuno psihogeno – gotovo kao uvjetovani refleks – npr. prilikom ulaska u kuću gdje znamo da nam je slobodno mokriti. Zapravo vrlo često urgencija i ima taj psihogeni „okidač“ i pojavljuje se dosta često u ljudi srednje dobi (četrdesetgodišnjaci) koji su i inače izloženi većem životnom stresu – bilo poslovnom ili obiteljskom. Nadalje, konzumacija većih količina tekućine osobito alkohola, čaja i kave podstiče pojavu urgencije i ljudi često moraju vrlo pažljivo birati mjesto i vrijeme gdje i kad će mokriti (makar preventivno) ne bi li izbjegli pojavu urgentne inkontinencije koja može biti socijalno krajnje neugodan simptom.
Uobičajeno je mokriti ispod 10 puta dnevno dok osobe s urgencijom mokre i višestruko puta na dan, ali se radi o manjim količinama. Uzrok je nestabilni i jako podražljiv mokraćni mjehur koji nema dovoljni inhibiciju od strane centralnog nervnog sustava (CNS). Zapravo osnovna zadaća CNS-a i jest inhibicija kontrakcije mokraćnog mjehura jer bez te inhibicije sam mjehur po sebi teži stalnoj spontanoj kontrakciji što pak dovodi do osjeta potrebe mokrenja. Tako možemo govoriti o motoričkoj ili „pravoj“ urgenciji i urgentnoj inkontinenciji gdje postoji pretjerana reaktibilnost mokraćnog mjehura u obliku neinhibiranih (nesuspregnutih) kontrakcija od strane CNS-a. Tada govorimo o PAMM i u toj situaciji mogu, u nekih bolesnika, biti korisni lijekovi koji inhibiraju muskarinske receptore u mokraćnom mjehuru. Senzorička urgencija i urgentna inkontinencija se javljaju sekundarno kod organskih bolesti donjeg urinarnog sustava kao što su kamenci mjehura, uvećana prostata, a najčešći uzrok je infekcija mjehura – cistitis.
U starijih osoba kontrola mjehura od strane CNS-a slabi već i zbog dobi i gubitka kontrolnih mehanizama uopće, pa se sa starenjem pojavljuje i noćno mokrenje (lat., nikturia, grč., nocturia) koje doprinosi potpunoj kliničkoj slici PAMM-a. U ovim okolnostima blokatori muskarinskih receptora su daleko manje učinkoviti jer protiv starenja još uvijek nismo pronašli učinkovitog lijeka.
12.6.2023
