Mnogi muškarci nakon pedesete godine života počinju češće mokriti noću, a neki i ranije. Budete li rabili termin nikturija (grč. Nyx) ili nokturija (lat. Nox), nećete pogriješiti u odabiru jer se obje riječi etimološki odnose na grčku odnosno rimsku božicu noći.
Prema definiciji Internacionalnog društva za kontinenciju (ICS – International Continence Society), nikturija označava buđenje noću zbog potrebe za mokrenjem, pri čemu se ne određuje broj noćnih mokrenja. Noćno nekontrolirano mokrenje u snu naziva se enureza i javlja se u djece, a te je pojmove potrebno razlikovati, kao i noćnu poliuriju, koja se odnosi na stanje u kojem količina izlučenog urina noću prelazi 30 % ukupne dnevne količine izlučenog urina (lat. diureza).
U skupini bolesnika starijih od 45 godina nikturija se susreće u oko 20 % ispitanika, jednako je česta u oba spola te je u pozitivnoj korelaciji s dobi. Kada govorimo o noćnom mokrenju, po definiciji treba razlikovati dvije moguće situacije: „buđenje zbog potrebe za mokrenjem“, odnosno pravu nikturiju, te „kad sam već budan, idem se pomokriti“, što se ne ubraja u nikturiju.
Noćno mokrenje dovodi do isprekidanog sna nedovoljne količine i kvalitete, što rezultira dnevnim umorom, nervozom, napetošću i manjkom koncentracije. U starijih ljudi mokrenje češće od dva puta tijekom noći značajno je povezano s učestalošću padova i posljedičnih prijeloma kuka, što je u starijoj dobi potencijalno smrtonosna ozljeda.
Uzroci nikturije mnogobrojni su. Svakako treba navesti starenje, pretjerano aktivan mokraćni mjehur (engl. overactive bladder – OAB) te nikturiju u sklopu simptoma povećane i opstruktivne prostate. Nisu samo urološke bolesti i organi uzrok noćnog mokrenja pa među uzroke valja ubrojiti i dijabetes, srčanu slabost s pojavom edema te edeme drugih uzroka. Neprikladno noćno lučenje antidiuretskog hormona (ADH) hipofize može biti endokrinološki uzrok nikturije. Nadalje, treba navesti vensku insuficijenciju donjih ekstremiteta, kronično bubrežno zatajenje, noćne apneje, poremećaje sna i drugo. Uzimanje dugodjelujućih diuretika također može povećati učestalost noćnog mokrenja. Ništa manje značajne nisu ni životne navike, poput uzimanja veće količine tekućine navečer, osobito kofeina i alkoholnih pića.
U dijagnosticiranju nikturije važna je detaljna anamneza, što podrazumijeva odvajanje dovoljno vremena za analizu naizgled nebitnih podataka (npr. je li poremećaj sna uzrok noćnog mokrenja ili je nikturija uzrok poremećenog sna). Osim anamneze, od velike pomoći može biti vođenje dnevnika mokrenja, na što bolesnika može uputiti urolog koji se bavi urodinamikom.
Terapija nikturije ovisi o mogućnosti definiranja uzroka. Prve mjere najčešće uključuju promjene prehrambenih navika, konzumacije pića i primjene lijekova (npr. bolje je koristiti kratkodjelujuće nego dugodjelujuće diuretike). Mokrenje noću u starijih ljudi donekle je i fiziološki protektivan mehanizam organizma protiv nakupljanja tekućine, koji se aktivira ležanjem, odnosno antigravitacijskim položajem tijela.
Navedene mjere ipak u većini slučajeva ne uklanjaju nikturiju u potpunosti te je potrebno primijeniti lijekove. Najčešće se, kao prvi izbor, prema procjeni urologa propisuju alfa-blokatori (npr. tamsulozin) i/ili inhibitori 5-alfa-reduktaze, svaki u svojoj indikaciji ili u kombiniranoj terapiji. Dezmopresin se može primijeniti kod neprikladnog lučenja antidiuretskog hormona hipofize.
Cijeli niz blokatora muskarinskih receptora (oksibutinin, solifenacin, darifenacin…) koristi se s ciljem smanjenja učestalosti i intenziteta kontrakcija mišića mokraćnog mjehura. Nuspojave tih lijekova najčešće su suha usta (lat. xerostomia), katkad opstipacija i konfuzija te vrlo rijetko halucinacije. Kontraindikacije su teška opstipacija, glaukom uskog kuta (povišen očni tlak) te značajna količina rezidualnog urina.
3.8.2026
