Nedavno je objavljen sustavni pregled i metaanaliza opservacijskih kohortnih istraživanja na ukupno 120.643 bolesnika sa srčanim zatajenjem. Ispitivani su glavni ishodi koji su uključivali ukupnu smrtnost i štetne kardiovaskularne događaje. Analizom rezultata istraživanja ustanovljen je složen odnos između razine arterijskog tlaka i nepovoljnih kardiovaskularnih ishoda kod bolesnika sa srčanim zatajenjem. Bolesnici sa zatajenjem srca i nižim vrijednostima sistoličkog arterijskog tlaka (nižim od 130 mmHg) imali su veći rizik od nastanka štetnih kardiovaskularnih ishoda. Više razine sistoličkog tlaka iznad 140 mmHg nisu bile povezane s lošijim kardiovaskularnim ishodima kod bolesnika sa zatajenjem srca, a neki bolesnici imali su čak i bolje ishode. Takvi rezultati upućuju na to da pretjerano agresivno snižavanje sistoličkog tlaka može biti štetno za bolesnike sa srčanim zatajenjem, dok više razine arterijskog tlaka mogu biti povezane s boljim preživljenjem. Ovi rezultati također ukazuju na potrebu za individualiziranim pristupom u liječenju povišenog arterijskog tlaka kod bolesnika sa zatajenjem srca, jer optimalna razina arterijskog tlaka ovisi o individualnim osobinama bolesnika, poput dobi i pridruženih bolesti, kao i o tome radi li se o srčanom zatajenju s očuvanom ili smanjenom ejekcijskom frakcijom lijeve srčane klijetke. Jasno je da su potrebna daljnja istraživanja radi utvrđivanja optimalnih vrijednosti arterijskog tlaka kod bolesnika sa srčanim zatajenjem.
Neosporno je da je iznimno važno liječiti arterijsku hipertenziju i postići uredne vrijednosti arterijskog tlaka kako bi se spriječilo nastanak i pogoršanje srčanog zatajenja. Prema prošlogodišnjim preporukama i smjernicama Europskog kardiološkog društva za liječenje arterijske hipertenzije kod bolesnika sa srčanim zatajenjem, navedeno je da bolesnici s vrijednostima arterijskog tlaka višim od 130/80 mmHg trebaju primati antihipertenzivnu terapiju kojom će se postići tlak u rasponu od 120–129/70–79 mmHg, ovisno o toleranciji bolesnika i vrijednostima arterijskog tlaka u kućnim uvjetima. Starijim bolesnicima arterijski tlak treba češće kontrolirati jer su skloniji naglom padu tlaka i razvoju hipotenzije, odnosno vrijednostima ispod optimalnih. Također, stariji bolesnici često slabije podnose lijekove, uključujući i one za sniženje arterijskog tlaka. Važan je individualiziran pristup u upravljanju arterijskim tlakom, uzimajući u obzir dob bolesnika, pridružene bolesti i vrstu srčanog zatajenja – radi li se o zatajenju srca s očuvanom ili smanjenom ejekcijskom frakcijom lijeve srčane klijetke.
Kod svih bolesnika s arterijskom hipertenzijom, a osobito kod starijih bolesnika sa srčanim zatajenjem, preporučuje se 24-satno kontinuirano mjerenje arterijskog tlaka pomoću posebnih mjerača. U slučajevima kada noću izostane pad arterijskog tlaka ili dođe do njegova porasta, povećava se rizik od nastanka kardiovaskularnih događaja, osobito infarkta miokarda i srčanog zatajenja. Liječenje arterijske hipertenzije treba biti usmjereno na dobru kontrolu arterijskog tlaka tijekom cijeloga dana, uključujući i adekvatan noćni pad tlaka tijekom spavanja. Time se smanjuje rizik od nastanka srčanog zatajenja, infarkta miokarda te se značajno poboljšava prognoza bolesnika.
3.7.2025
