Vrijeme čitanja članka: 2 minute

Kod starijih bolesnika većinom su prisutni različiti komorbiditeti, najčešće arterijska hipertenzija, šećerna bolest, koronarna bolest, zatajivanje bubrega, slabokrvnost. Često su prisutna i druga patološka stanja koja smanjuju toleranciju starijih osoba prema lijekovima i češćem razvoju nuspojava: opća slabost, kaheksija, kognitivne smetnje.

Prema ESC smjernicama liječenje bolesnika sa zatajivanjem srca (ZS) uz smanjenu ejekcijsku frakciju lijeve klijetke istovjetno je za sve dobne skupine. Lijekovi koji se koriste u liječenju ZS starijih bolesnika su: inhibitori angiotenzin konvertirajućeg enzima ili blokatori angiotenzinskih receptora ili kombinacija inhibitora angiotenzinskog receptora i enzima neprilizina (sakubitril/valsartan), beta blokatori, antagonisti mineralokortikoidnih receptora, ivabradin, diuretici, ponekad digoksin. Kako su nuspojave na lijekove češće kod starijih bolesnika, potreban je dodatan oprez u primjeni i doziranju.

Najčešće nuspojave na navedene lijekove koje možemo očekivati u starijih bolesnika su sljedeće:

1. inhibitori angiotenzin konvertirajućeg enzima, blokatori angiotenzinskih receptora, kombinacija inhibitora angiotenzinskog receptora i enzima neprilizina, antagonisti mineralokortikoidnih receptora – rizik od pojave hiperkalijemije, hipotenzije, pogoršanje bubrežne funkcije, a spironolakton (spada u skupinu antagonista mineralokortikoidnih receptora uz eplerenon) može dovesti do smanjenja apetita, te ginekomastije kod muškaraca
2. beta blokatori – rizik od pojave vrtoglavica, bradikardije, atrioventrikularnih smetnji provođenja, konstrikcije bronha, depresije, smanjenja kognitivnih funkcija
3. ivabradin – rizik od bradikardije, atrioventrikularnih smetnji provođenja
4. diuretici – rizik od hipovolemije, hiponatrijemije (može dovesti do bubrežnog zatajenja), delirija, ortostatske hipotenzije
5. digoksin – kod starijih je veći rizik od predoziranja što može uzrokovati nastanak delirija, depresije, anksioznosti, mučnine, povraćanje, proljeva

Navedene su najčešće nuspojave iz pojedinih skupina lijekova. Liječnik ih treba na vrijeme prepoznati, liječiti i korigirati terapiju.

Terapija i skrb o starijim bolesnicima sa ZS treba imati holistički pristup, treba poznavati potrebe svakog bolesnika, te mu pružiti podršku u liječenju. U tome treba djelovati interdisciplinarno uz međusobnu stručnu suradnju kardiologa, obiteljskog liječnika, drugih specijalista, medicinskih sestara, fizioterapeuta, psihologa, socijalnih radnika, nutricionista. Bolesnik treba sudjelovati aktivno u svom liječenju i odluke o liječenju liječnik donosi zajedno s bolesnikom.

Zbog složenosti liječenja starijih bolesnika sa ZS date su preporuke o osnovnim principima liječenja:

1. u liječenju se treba osloniti više na biološku, nego na kronološku dob (treba procijeniti opći funkcionalni status bolesnika)
2. u slučaju postojanja pothranjenosti, treba je liječiti
3. na vrijeme uočiti i korigirati poremećaj volumena i elektrolita u krvi
4. pravovremeno dijagnosticirati i optimalno liječiti komorbiditete, depresiju, demenciju
5. izbjegavati polifarmaciju i primjenjivati sigurne i učinkovite lijekove za liječenje starijih bolesnika
6. pravovremeno uočiti sve čimbenike koji mogu utjecati na učinkovitost terapije i pojavu nuspojava lijekova (poremećaj funkcije bubrega i/ili jetre, hipovolemija…)
7. što više pojednostaviti režim uzimanja lijekova, dobro educirati bolesnika i njegovu obitelj kad i kako uzimati lijekove, te na što da obrate pažnju
8. paziti na mogućnost pojave nuspojava lijekova i odmah ih liječiti
9. liječenje starijih bolesnika treba biti interdisciplinarno
10. poznavati individualne potrebe bolesnika i pružiti mu adekvatnu podršku od strane medicinskog osoblja i obitelji kad je potrebna

Prilikom liječenja starijih osoba treba voditi računa o često prisutnim smetnjama kognitivnih funkcija. One se češće javljaju nakon moždanog udara, kod bolesnika koji imaju fibrilaciju atrija, metaboličke poremećaje, anemiju, depresiju. Hospitalizacija, koja je česta u starijih, može dovesti do pogoršanja kognitivnih funkcija, a depresija pogoršava prognozu ZS i smanjuje kvalitetu života.