Bol je važan simptom koji nam signalizira da se u organizmu događa bolest ili ozljeda. Obzirom da je bol osobno iskustvo, veliki je izazov prepoznavanje i procjena boli kod male djece koja još ne govore.
Uzroci boli
Prema Međunarodnom udruženju za proučavanje boli (International Association for the Study of Pain, IASP), bol je „neugodan osjetni i emocionalni doživljaj povezan sa stvarnim ili mogućim oštećenjem tkiva“.
Akutna bol nastaje iznenada, a može biti uzrokovana ozljedom, upalnim procesima, te različitim dijagnostičkim i terapijskim postupcima. U akutnoj boli aktivira se autonomni živčani sustav koji dovodi do promjene fizioloških funkcija (ubrzanje pulsa i disanja, znojenje, porast krvnog tlaka), te do promjene ponašanja (plač, bolne grimase).
Kronična bol koja traje duže vrijeme, gubi svoju zaštitnu ulogu važnu za preživljavanje i postaje bolest sama po sebi. Ona može nastati zbog malignih bolesti ili nemalignih kroničnih bolesti i stanja (npr. glavobolje, bolovi u trbuhu, bolovi u zglobovima). Zbog prilagodbe autonomnog živčanog sustava u kroničnoj boli nestaju objektivni pokazatelji, te se ona znatno teže prepoznaje. Ponekad na kroničnu bol ukazuju promjene ponašanja bolesnika (poremećaji spavanja i hranjenja, poremećaj koncentracije, nezainteresiranost za igru i vršnjake).
Prepoznavanje boli
Kod djece različite dobi, od novorođenačke do adolescencije, postoje značajne anatomske, fiziološke i psihološke razvojne razlike. Doživljaj boli je osobno iskustvo koje se drugima može prenijeti tek kada dijete stekne dostatne kognitivne sposobnosti, kao i mogućnost verbalizacije. Stoga je osobiti izazov prepoznavanje i procjena boli kod male djece koja još ne govore. Neki pokazatelji boli koji se mogu objektivizirati bez obzira na dob djeteta su promjene fizioloških funkcija: ubrzanje pulsa i disanja, znojenje, porast krvnog tlaka, promjene ponašanja (plač, grimase, dodirivanje bolnog područja, odbijanje hrane, nespavanje).
Procjena intenziteta boli
Kako bi se procijenio intenzitet boli kod djece koja ne verbaliziraju, postoje brojne tablice i ljestvice koje se temelje se na promjenama fizioloških funkcija i promjenama ponašanja djeteta (npr. plač, izraz lica, aktivnost, položaj tijela). Najbolje je kad dijete sámo može procijeniti intenzitet boli te se kod djece starije od 5 godina mogu koristiti vizualno-analogne skale za samoprocjenu boli (VAS). Takve skale se mogu sastojati od pet shematskih lica, od nasmiješenog do uplakanog, zatim mogu prikazivati gradaciju intenziteta crvene boje (što je intenzivnija boja, to je jača bol) ili mogu biti prikazane kao horizontalna linija od 10 cm, pri čemu razmaci od 1 cm označavaju intenzitet boli od 0 (bezbolno) do 10 (najjača bol koju dijete može zamisliti). Za školsku djecu mogu se koristiti numeričke skale od 0 do 10 ili od 0 do 100, kao i složeniji upitnici o lokalizaciji i karakteru boli.
Liječenje boli
Bol je važan simptom koji signalizira da se u organizmu događa bolest ili ozljeda. U liječenju boli najvažnije je utvrditi uzrok i liječiti etiološki (liječiti uzrok bolnog stanja, a ne sami simptom bolnosti). Kada se otkrije uzrok boli, ona više nema svrhu, te ju treba suzbiti odgovarajućim metodama.
Farmakološke metode liječenja akutne boli kod djece
Lijekovi koji se koriste za liječenje blage do umjerene boli kod djece su paracetamol i ibuprofen. Paracetamol je široko primjenjivan analgetik i antipiretik kod djece. Može se primijeniti u obliku sirupa, tableta, supozitorija za rektalni primjenu (‘čepića’) ili intravenski. Kod djece je bolje lijekove dozirati prema kilaži, a ne prema dobi djeteta. Paracetamol se primjenjuje u dozi 10-15 mg/kg po dozi, svakih 4-6 sati, a maksimalna ukupna dnevna doza je 60 mg/kg/dan. Ibuprofen se primjenjuje u obliku sirupa, tableta ili supozitorija, u dozi 5 do 10 mg/kg svakih 8 h, a maksimalna ukupna dnevna doza je 30 mg/kg/dan. Od nesteroidnih antireumatika, osim ibuprofena, ponekad se kod djece primjenjuje diklofenak u obliku supozitorija, u dozi 1 mg/kg svakih 8 sati. Acetilsalicilna kiselina (Aspirin, Andol) se ne daje djeci mlađoj od 16 godina zbog opasnosti ozbiljih neželjenih učinaka. Za liječenje jake akutne boli kod djece mogu se uz navedeno koristiti lijekovi iz skupine opioida, čija uporaba mora biti na indikaciju i pod kontrolom liječnika. Osim sistemske primjene, lijekovi za suzbijanje boli mogu se primjenjivati i topički (npr. lokalni anestetici poput EMLA kreme koja se primjenjuje na kožu ili lidokainskoga gela za zahvate na sluznicama).
Nefarmakološke metode liječenja akutne boli kod djece
Različite fizikalne metode ublažavanja anksioznosti i boli dokazano djeluju, a primjenjuju se ovisno o dobi djeteta (dude varalice, male količine otopine glukoze/saharoze na usta, dojenje, zagrljaj roditelja, hladni ili topli oblog na bolno mjesto, uz ev. primjenu uređaja koji proizvode blage vibracije). U pristupu liječenju boli kod djece veliku važnost imaju psihološke metode, osobito kod pripreme djeteta na bolni dijagnostički ili terapijski zahvat. Kod takvih se postupaka preporuča po mogućnosti nazočnost roditelja i osiguranje primjerenog okruženja koje na dijete djeluje umirujuće. S djetetom treba komunicirati iskreno, jednostavnim i razumljivim riječima. Način pristupa naravno ovisi o dobi i kognitivnom razvoju djeteta. Kod predškolske i školske djece može se pokušati skretanje pažnje pričanjem ili pjevanjem, te igračkama koje stvaraju balone od sapunice, zvučne ili svjetlosne efekte. Utjehu i distrakciju može pružiti i igranje omiljenom igračkom, gledanje crtića ili videoigrica.
31.7.2024